f-g-h-i-j
|
Autor: Velimir
|
11.01.2008 |
I tako, ima krvi, dakle... Što učiniti ako si bivši zatvorenik koji je slučajno ubio rođakinju tijekom svađe?
Nakon nervoznog davanja umjetnog disanja (koje više sliči na manijakalno ljubljenje) i masiranja zastalog srca (koje više sliči na mahnito udaranje po lijevoj sisi), nema druge nego sjesti i zapaliti joint, uvlačeći ga – kroz nos. Već sam početak jasno daje na znanje da će ovo biti pomalo čudan film.
Ali ništa nije čudno, kao što ništa nije dovoljno uvredljivo, poremećeno i ludo kada je Cat III produkcija u pitanju i čudesni svijet hongkonškog eksploatacijskog filma.
'The Floating Body' započinje, dakle, slučajnim ubojstvom, nastavlja s eksplicitnim, krvavim prizorima komadanja žrtvina tijela motorkom, a zatim skrene u policijsku istragu, pretvorivši se u... pa, Cat III dramu, s primjesama sapunice i krimića.
Svega po malo, ukratko, a nekih stvari i previše, poput recimo dijaloga i audio kanala (da, ovo je jedan od onih VCD-ova koji na jednom zvučniku ima kantoneški, a na drugom mandarinski)...
I nešto gorea... I duhova...
|
|
a-b-c-d-e
|
Autor: Velimir
|
09.01.2008 |
Godzilla vs Mothra? Skoro pa... Priča o čovjeku koji je postao Godzilla.
Japanski mockumentary i parodija na kaiju eigu, jedna od najrazvikanijih japanskih komedija 2007. koja uopće nije toliko ha-ha smiješna, koliko najjednostavnije rečeno bizarna i jako dobro snimljena, s takvom dozom ozbiljnosti i pretjerivanja u isto vrijeme da jednostavno mora oduševiti. Apsurd u svom najboljem i 'sitnim, ali dinamitnim' idejama najbogatijem izdanju, ukratko.
Masaru Daisatou je ekscentrični, siromašni i povučeni 40-godišnjak, koji se pretvara u divovsku, 30-ak metara veliku CGI kreaturu. Ona se potom bori s drugim daleko nevjerojatnijim CGI čudovištima, ne bi li obranila Tokio od tih agresivnih beštija. U galeriji neopisivih kaijua, između ostalih nalazi se i poskakujuća divovska glava Riki Takeuchija iz čijeg vrata izvire jedna golema noga! WTF?!
Riki Takeuchi u neobičnom izdanju Vidim te!
'Big Man Japan' (aka 'Dai Nipponjin') režirao je glavni glumac Hitoshi Matsumoto, japanska manzai ikona, koja savršeno funkcionira i ispred i iza kamere. Film možda traje malo previše (118 minuta), ali dostavlja sasvim dovoljno neukroćenog ludila za sve ljubitelje jedinstvenog japanskog humora i još jedinstvenijeg poimanja kino-zabave, s dozom satire i ismijavanja svega, od pop kulture do društva. A uz sve to, sadrži i lažne crno-bijele povijesne snimke u maniri japanske varijante 'Zeliga', suludu scenu prve transformacije (da, ona s divovskim ljubičastim gaćama i strujom kroz bradavice) i neke od najluđih monstera ikada viđenih na filmu.
Poput kreature s divovskim okom na rastezanje ili Smelly Baddieja, koji ispušta smrad ravan smradu točno 10.000 ljudskih govana. Ili spomenute Rikijeve glave.
Kužite omjer? Još jedan dan u uredu
|
|
online kino
|
Autor: Marko
|
08.01.2008 |
Dokumentarac o velikom stripašu i likovnom umjetniku Jeanu Giraudu znanom i kao Moebius. O njemu govore HR Giger, Enki Bilal, Mike Mignola, Stan Lee i mnogi poznati ljudi iz svijeta filma i stripa. Gledanje na mnogobrojnim blogovima i sajtevima posvećenima stripu je omogućio Altertube.
|
|
p-q-r-s-t
|
Autor: Velimir
|
07.01.2008 |
Pozdrav s Filipina Arthouse, Jodorowsky, japanski pinku i europska eksploatacija kao koktel utjecaja jednog od najrazvikanijih (i možda najhvaljenijih) 'ekstremnih' filipinskih filmova svih vremena.
Odmah priznajem da unatoč tome što odnedavno na tržištu postoji vrhunsko DVD izdanje u svojoj zbirci nažalost i dalje (ali ne zauvijek, kunem se da ću ga prvom zgodnom prilikom kupiti, ako ne bude preskup... možda bude u Udinama ove godine...) imam rezani i odvratno dabirani VHS rip s grčkim titlom. Blah. Katastrofa. No, za prvu ruku i ovo 'izvorno' iskustvo gledanja (dugo vremena ovo je VHS izdanje bilo jedino s kojim su zapadnjaci imali dodira), poslužilo je takvo kakvo je – štoviše, sasvim dovoljno da se jako zagrijem pogledati to ponovo na tagalogu i u widescreenu!
'Silip – Daughters Of Eve' film je koji se dijelom može svrstati u filipinsku varijantu eksploatacijskog pinku filma, ali dijelom i u bizarni art s jasnom socijalnom porukom, što znači – seks, nasilje i simbolika. S klasično jedinstvenim oružjem kakvim raspolaže azijski film tog vremena, a koji bez problema prikazuje stvarno ubijanje životinja (i djecu ubojice ljudi), 'Silip' donosi priču o filipinskom selu u kojem se sukobljavaju kršćansko ćudoređe i neodoljiva napaljenost.
Predivne (gole) žene, softcore seks, silovanje, djeca u seksualnim situacijama, ispiranje 'zlih misli' bacanjem pijeska u vaginu... Nije čudo da Tarantino piše knjigu o filipinskom filmu.
Zbog ljubavi glavu gubim... Nosni fetiš?
|
|
|