Konačno!

I konačno i napokon - dočepah se ovog filma! Zapravo, nije da nisam mogao i ranije no nakon tone negativnih kritika nekako se nećkah... Ali, na koncu ipak podlegoh, pa recimo isto toliko brojnim pozitivnim komentarima. Prvenstveno, jer vjerujem legendarom Alanu Jonesu koji ovaj "novovalni" giallo hvali gdje god stigne. A ako to radi jedan od najvećih "giallomanijaka" i vjerojatno najveći obožavatelj i "kućni" prijatelj Daria Argenta sa čijim opusom iz najboljih dana uspoređuje ovaj film debitanta Alexa Infascellia, onda ovo valjda nešto i vrijedi!

I? Pa... vrijedi! Štoviše, vrlo je, vrlo, vrlo dobar! Iako nema standardne "kvake" gialla - neočekivane obrate i "whodunit" element koji bi gledatelja natjerao da, zajedno sa likovima, razbija glavu tko-koga-i-zašto, ima sve ostalo što giallo čini giallom - nešto krvi, bizarnost, dobru dozu neočekivanosti, kameru u očima ubojice (POV) i stila na tone! Dakle, ubojicu vidimo već u prvim minutama filma. No ne vidi ga Simone, slijepi mladić koji vrijeme ubija prisluškujući telefonske linije, Internet video chat i raznorazna druga telekomunikacijska čudesa te tako slučajno naleti na razgovor ubojice i njegove slijedeće žrtve. Policija se hvata za slamku i preko njega pokušava otkriti opakog luđaka koji svakom svojom žrtvom mijena identitet. Jer Simone je glas dobro zapamtio. Ali, i ubojica dobro pamti...

Alex očito zna znanje i dobro se nagledao klasika žanra (podsjeća li zaplet malo na "The Cat O' Nine Tails"? :) ) iz kojih izvlači najbolje pa uspijeva držati tenziju koja dovoljno nabrijava gledatelja tako da mu eksplicitni gore uopće ne treba da bi izazvao šok i iznenađenje a poznavanje ubojice pretvara u prednost jer samo gledatelj zna kad slijedi "ono glavno". Fenomenalni rad kamere, bizarni kutovi, montažne ludosti korištene čak i u običnim scenama dijaloga, ludorije sa fokusom, sjenama i genijalno vješto nabijanje tenzije i pričanje priče zvukom, "potpisom" ubojice, bolestan finale... Jako, jako dobro!

Iako ga kvalitetom, od post-Argentovskih gialla, daleko iza sebe ostavlja 4 godine mlađi Puglielliev "Occhi di Cristallo", Alex je pokazao da zna kako se to radi. Čekamo slijedeći...

A ti Argento, trgni se! "Do You Like Hitchcock" i "The Card Player" su jad&bjeda u odnosu na ovo... "Klinci" su te prešišali! Nadam se da će tvoj najnoviji giallo "Giallo" konačno pokazati 'ko je gazda...

Mokri san Grinpisovaca.

Peter i Marcia su tipičan arogantni bogataški par koji potvrđuje pravilo da se sreća ne može kupiti novcem. Naime, već je na samom početku filma očito da je plamen bračne ljubavi između njih dvoje davno prestao gorjeti. Stoga se odlučuju na jedan opuštajući vikend u prirodi, daleko od gradske buke, u nadi da će im to pomoći u rješavanju bračnih problema (znam, zvuči čudno).
Nažalost, sa sobom su na odmor ponijeli i svoje frustracije, koje dobrim dijelom osjeti flora i fauna idiličnog izoliranog mjesta u kojem odluče kampirati.
No, dobra majka priroda ovaj put neće trpjeti sranja, te odlučuje uzvratiti udarac.

Motiv borbe čovjeka protiv prirode već je stoljećima nepresušan izvor inspiracije u umjetnosti. No, rijetko se događalo da je čovjek u takvim djelima u ulozi negativca, kao što je slučaj u ovom australskom dragulju.


Naime, kako se film bliži kraju, redatelj nam kroz niz akata nepoštivanja prirode od strane supružnika (tipičnih, kao što su: bacanje opušaka i ostalog smeća u prirodu, te tamanjenje kukaca insekticidima, i malo manje tipičnih, kao što su: krađa orlovog jajeta, pucanje po svemu što se miče i sječa stabala iz puke dosade) sve više zgađuje dva glavna lika, stavljajući nas tako na stranu prirode. No, dok smo u drugim 'man vs nature' filmovima obično imali jednu životinju/životinjsku vrstu/prirodnu nepogodu koja se suprotstavlja ljudima, ovdje se cijela priroda, ali doslovno (čak i bakterije koje prouzrokuju ubrzano kvarenje mesa stavljenog na odmrzavanje), udružuje u borbi protiv ljudskih štetočina.

A kao i u 'The Birds' (očito najvećem utjecaju), sami napadi su najmanje strašni, dok prava jeza zapravo proizlazi iz uznemirujućih zvukova (posebno jednog koji će vas još dugo nakon gledanja proganjati) kojima se nagovještava opasnost, a također (slično 'The Birds'), film se ne trudi previše objasniti konkretne uzroke agresivnog ponašanja prirode i niz drugih prilično nejasnih stvari, čime se zapravo smješta u granice supernaturalnog, pa čak i meta-znanstvene fantastike.

Iako mu je zaplet prilično jednostavan, to nipošto ne znači da je film dosadan i predvidljiv.
Istina je da već nakon prvog incidenta (gaženje klokana na putu prema odredištu) znamo da se bračnom paru ne piše dobro, no, film, zahvaljujući vrlo domišljatim dramaturškim rješenjima, vješto izbjegava upadanje u zamku predvidljivosti, te cijelo vrijeme, usprkos iznimno sporom, gotovo hipnotičkom ritmu, uspijeva održati neizvjesnost na prilično visokom nivou.
Tome svakako pridonose blago voajeristička kamera, te efektivna uporaba zvuka i svjetla kojima se stvara prijeteća atmosfera.

Iako je nastao na vrhuncu popularnosti 'animal-attack' žanra, 'Long Weekend' nije njegov tipični predstavnik, već je u prvom redu studija dvoje glavnih (i, uz nekoliko likova u obaveznoj sceni na benzinskoj postaji, jedinih) likova čiji je brak pred raspadom, a tek podredno priča o sukobu čovjeka i prirode sa upozoravajućom ekološkom porukom.
No, unatoč ogromnom potencijalu, film nije polučio veći uspjeh, te je ostao u sjeni drugih australskih filmova tog vremena (posebno 'Picnic at Hanging Rock' i 'Mad Max').
Ipak, s vremenom je uspio steći kultni status, a njegov utjecaj vidljiv je i u modernim hororima kao npr. 'The Blair Witch Project' i 'Open Water', dok se zgodni homaži mogu pronaći i u ne-hororima kao npr. 'Natural Born Killers' i 'Freddy Got Fingered'. Širem krugu ljudi vjerojatno će postati poznatiji nakon remakea sa Jimom 'Isusom' Caviezelom u glavnoj ulozi, koji je najavljen za ovu godinu.
No, moj vam je savjet da ne čekate još jedan MTV-jevski ušminkani remake, već nabavite original! Posebno ako ste ljubitelj australske kinematografije i njenih uobičajenih 'trademarksa' (bizarna stilizirana gluma, minimalni dijalozi, dislocirana montaža, 'divlje' lokacije...).

O tome kakvi su filmovi u konkurenciji, što se događa na crvenom tepihu, kako funkcionira festival i što kažu slavni na press konferencijama & intervjuima možete čitati u mojim svakodnevnim izvješćima na tportal.hr. To je ono što se tiče mainstreama. No, evo i nekoliko crtica o tome što sam u prvih nekoliko dana vidio, čuo i pročitao u Cannesu, a da zanima čitatelje Žutog titla, tj. tebe, dragi surferu – red zanimljivih novih projekata, red svjetskih ekskluziva, red veselja...



'Ong bak 2' će negdje u prosincu u tajlandska kina, možda i prije. Pogledao sam trejler i moram reći da sam prilično impresioniran, posebno scenom velike borbe na slonovima i nokautiranja koljenima frajera sa slonove glave... Film izgleda 'tajlandskije' od prvog dijela, a kod iste produkcijske kompanije zavrtio sam si i trejler za film 'Somtum', još jednu impresivno izgledajuću zbirku fajtova, akcijsku komediju o gigantskom, nabildanom zapadnjačkom turistu, koji upada u nevolju na Tajlandu. 'Somtum' se reklamira kao novi hit 'jednog od akcijskih koreografa 'Ong bak''.

Zgodna Indonežanka mi je objašnjavala da su u Indoneziji već dugo jako popularni zombi filmovi, kojih snimaju na tone. Zašto mi, recite vi to nama, još nismo pogledali niti jedan?

Plan za sljedeći tjedan: pogledati novi Aoyamin film s Tadanobu Asanom. Promo materijali smrde na remek-djelo!

Muljao sam čovjeka iz Nikkatsua da je Takashi Miike jako popularan u Hrvatskoj, ne bi li mi dao kratki dokumentarac o snimanju filma 'YatterMan', razvikanog novog Miikeovog spektakla za klince. Nije mi dao da si spržim, ali ono što sam vidio na TV-u kod njih u uredima izgleda kao nešto komercijalnija verzija 'Zebramana'.

Inače, kad smo već kod Miikea, nisam imao pojma da je snimio i 'God's Puzzle', tzv. 'Sci-Fi panic love story', koji ću pokušati pogledati na ekskluzivnoj industrijskoj projekciji za koji dan (ako me puste unutra). A već se, btw, plakatima najavljuje i 'Crows Zero 2' za 2009.! Miike posvuda...

Razgovarao sam i s dobrim ljudima iz kompanije koja je producirala 'Tokyo Gore Police'. Film samo što nije gotov, kažu, a trejler koji sam vidio u DVD kvaliteti na plazmi (zaboravite YouTube!) izgleda pre-je-be-no!

'Tokyo Gore Police' (2008)

Propustio sam projekciju 'JCVD'! Pojest ću se zbog toga!

Sabu ima novi film, zove se 'Dancing Mary, a reklamiraju ga kao neobični horor s plesom kao glavnom temom. Novi film ima i Pang Ho-cheung, a zove se 'The Bus', docudrama o istinitim slučajevima silovanja na dugim putevima autobusima po Kini!

Nažalost, neću stići pogledati tri filma koja bih jako, jako želio vidjeti – novi J-Horor 'Orochi', Tsukamotov 'Nightmare Detective 2' (ne samo da je gotov, nego se prikazuje u Cannesu!) i 'Zigeunerweisen', zadnji Seijun Suzuki koji još uvijek nisam pogledao. Jednostavno, nemoguće je pogledati 20 filmova dnevno...

scena iz filma 'Zigeunerweisen' (1980), red. Seijun Suzuki

'IP Man' novi je spektakl iz Hong Konga. Tek se snima, ali već su mi uvalili brdo promo materijala s kojima producenti pokušavaju unaprijed prodati stvar u svijet. Sumnjam da će biti problem, obzirom da su unutra Donnie Yen i Sammo Hung, a tema je, pogađate, kung fu. Wushu, točnije, s radnjom smještenom u tridesete.

John Woo u Cannes dovodi 10 minuta još uvijek nedovršenog spektakla 'Red Cliff', najskupljeg kineskog filma u povijesti. Nažalost, da bih pogledao tih 10 minuta trebam platiti 1000 dolara (!), no svi govore o tome da je upravo 'Red Cliff' jedan od azijskih filmova koji ove godine u Cannesu dobiva pravi holivudski tretman, iako još nije ni smontiran.

 'Crank 2', točnije 'Crank: High Voltage' je već u prodaji!

I za kraj, možda najluđa potvrđena vijest – David Lynch producirat će nove filmove Wernera Herzoga i Alejandra Jodorowskog! Herzog radi na 'My Son, My Son', horor-trileru po istinitom događaju, snimanom digitalkama u gerilskom stilu. Jodorowski snima 'King Shot', koji uspoređuju sa 'Sin City', a u njemu će glumiti Asia Argento, Udo Kier i (u manjoj ulozi) Marilyn Manson!

Lynch

Jodorowsky

Herzog

Vesela ekipa sa Spout bloga poslala nam je zanimljiv natječaj. Odlučili su podijeliti dvostruki Romero zombi paket - 'Noć živih mrtvaca' (posebno DVD izdanje povodom 40. rođendana ovog kultnog klasika) i DVD izdanje posljednjeg Romerovog uratka - 'Diary Of The Dead'.

Kako do DVD-ova? Skini s neta fotografiju nekoga od trenutnih američkih predsjedničkih kandidata i softverom za obradu slike u kojem se najbolje snalaziš pretvori kandidata u filmskog zombija i složi novi '... Of The Dead' filmski plakat. Pošalji Spoutovcima i pričekaj rezultate.

Natječaj je otvoren do 25.5.2008.

opširnije o svemu + kontakti

Gangstersko ultranasilje iz Hong Konga.

Još jedan film u kojem pripadnik trijada pokušava okrenuti novi list, započeti ispravni život i bla bla, ali nikako mu ne ide jer ima previše starih računa koji nisu došli na naplatu – drugim riječima, još jedno veselje za ljubitelje 'trijadskog gangsterskog filma', posebno kada govorimo o eksploatacijskom, B modu. 'Hong Kong Bronx' (kakav je to naslov?) namjerno je ciljao na Cat III status, a zašto, jasno je već u prvoj sceni akcije, kada dva klinca bivaju izmesarena mačetama na šoferšajbi parkiranog automobila, dok litre krvi špricaju po staklu, a dijelovi tijela lete po brisačima...

Jordan Chan ('Wo hu'), stalna njuška filmova o trijadama, i ovdje se zatekao u svijetu droge, gangsterskih ratova, policije..., a  potom i osvete. Jako krvave osvete, koja slijedi kada drama utihne.

Iako u osnovi B-produkcija, 'Hong Kong Bronx' je vizualna poslastica – noćni Hong Kong, neon, krv... sve izgleda kao bombon. Čak i školarka koja kolje ima ružičasti skalpel! Jedino što je CGI krv u nekim scenama čisti crtić, ali to joj na neki način daje karikaturalnu, stripovsku osobinu koja fino balansira okrutnost, a i paše uz crteže kojima su isprekidane scene borbe.

Genijalna crna komedija iz pera jednog i jedinog Ryu Murakamija.

Briljantna društvena kritika, komad lude satire i jednostavno vrhunsko pripovijedanje o ratovima spolova i generacija, u režiji Tetsua Shinoshare, a sve to po romanu jednog od najvećih japanskih pisaca svih vremena, Ryu Murakamija, čovjeka koji je između ostalog napisao i 'Audiciju'.

'Karaoke Terror', iako naslov zvuči kao kakav horor s u ubojitom pjesmom iz karaoke mašine (kako li se samo toga nisu sjetili u post-'Ringu' valu J-Horora?), klasični je Murakami, a mješavina drame, humora i crnjaka (kao i potpunog ludila) savršeno funkcionira u orkestraciji sjajne glumačke postave, koju između ostalog čine i Ryuhei Matsuda i Masanobu Ando, mamac za curice koji je ponovio zajedničku dominaciju i u 'Big Bang Love, Juvenile A'.

Priča je to o skupini prijatelja koji organiziraju karaoke s pjesmama iz razdoblja Showa (ero guro nansensu doba, Rampo itd.), a nakon što jedan od njih ubije ženu, kreće osveta njezinih prijateljica, skupine sredovječnih žena. A to kamo ih sve zajedno osvetničko putovanje na kraju odvede, ipak morate pogledati sami da bi vjerovali.

'Happiness' za Big Brother generaciju.

Naime, ovako bi vjerojatno izgledala četvrtina kontroverznog filma iz 1998. da je P.S.Hoffmanov lik kojim slučajem imao digitalnu kameru, tj. više njih.

Nakon upozorenja da u SAD-u svake minute troje ljudi postane žrtva 'stalkinga', film počinje blago 'drmajućim' kadrovima iz kojih zaključujemo da netko prati zgodne mlade djevojke i snima ih vješto sakrivenom kamerom. Ubrzo nam se daje do znanja da je dotičnom manijaku za oko zapela jedna djevojka koju je opazio u obližnjem parku. Ljubitelji starijih filmova tu će vjerojatno primijetiti sličnost sa početkom britanskog trilera 'The Collector' iz 1965. No, dok je manijak iz 'The Collectora' imao dovoljno hrabrosti da kidnapira svoju 'odabranicu', manijak iz 'Alone with Her', kojeg izvrsno tumači Colin Hanks (sin Toma Hanksa), odlučuje se za manje riskantan potez, te postavlja niz skrivenih kamera po cijeloj kući jadne djevojke...

Osim što odlično funkcionira kao uzbudljiv triler, 'Alone with Her' je ujedno i test voajerizma publike, budući da je cijeli snimljen 'skrivenim kamerama' pa su velik dio filma (kada ne vidimo manijaka) glavni protagonisti zapravo publika i djevojka. Sličan 'kamere kojima je film snimljen ujedno su i kamere u samom filmu' postupak primijenjen je i u ovogodišnjem 'Cloverfieldu', s tom razlikom što je ovdje čudovište iza kamere.

Scenarij je prilično izbrušen, gotovo bez imalo praznog hoda, no pred kraj se, nažalost, počinju nizati klišeji koje će predvidjeti svatko tko je pogledao barem dva trilera s opsjednutim psihopatima, kakvi su naročito bili popularni u prvoj polovici devedesetih, a tko je gledao 'Happiness' i 'The Collector', predvidjet će i sam kraj filma.

No, bez obzira na to, 'Alone with Her' je zanimljiva studija uma usamljenog i očajnog pojedinca, koja nas podsjeća na to u kakvom bolesnom (i tužnom) svijetu živimo.