'Happiness' za Big Brother generaciju.

Naime, ovako bi vjerojatno izgledala četvrtina kontroverznog filma iz 1998. da je P.S.Hoffmanov lik kojim slučajem imao digitalnu kameru, tj. više njih.

Nakon upozorenja da u SAD-u svake minute troje ljudi postane žrtva 'stalkinga', film počinje blago 'drmajućim' kadrovima iz kojih zaključujemo da netko prati zgodne mlade djevojke i snima ih vješto sakrivenom kamerom. Ubrzo nam se daje do znanja da je dotičnom manijaku za oko zapela jedna djevojka koju je opazio u obližnjem parku. Ljubitelji starijih filmova tu će vjerojatno primijetiti sličnost sa početkom britanskog trilera 'The Collector' iz 1965. No, dok je manijak iz 'The Collectora' imao dovoljno hrabrosti da kidnapira svoju 'odabranicu', manijak iz 'Alone with Her', kojeg izvrsno tumači Colin Hanks (sin Toma Hanksa), odlučuje se za manje riskantan potez, te postavlja niz skrivenih kamera po cijeloj kući jadne djevojke...

Osim što odlično funkcionira kao uzbudljiv triler, 'Alone with Her' je ujedno i test voajerizma publike, budući da je cijeli snimljen 'skrivenim kamerama' pa su velik dio filma (kada ne vidimo manijaka) glavni protagonisti zapravo publika i djevojka. Sličan 'kamere kojima je film snimljen ujedno su i kamere u samom filmu' postupak primijenjen je i u ovogodišnjem 'Cloverfieldu', s tom razlikom što je ovdje čudovište iza kamere.

Scenarij je prilično izbrušen, gotovo bez imalo praznog hoda, no pred kraj se, nažalost, počinju nizati klišeji koje će predvidjeti svatko tko je pogledao barem dva trilera s opsjednutim psihopatima, kakvi su naročito bili popularni u prvoj polovici devedesetih, a tko je gledao 'Happiness' i 'The Collector', predvidjet će i sam kraj filma.

No, bez obzira na to, 'Alone with Her' je zanimljiva studija uma usamljenog i očajnog pojedinca, koja nas podsjeća na to u kakvom bolesnom (i tužnom) svijetu živimo.

Alkohol ubija!

Jean Rollin - francuski kralj vampirsko-erotskog softcore horrora u svom prvom ne-vampirskom, ne-erotskom i ne-softcore horroru.

Kasnih 70-tih, francuski "niskobudžetni" producenti svim silama pokušavali su se zašlepati za tada popularan žanr filma katastrofe. Rollin je, odgledavši nekoliko tadašnjih hollywoodskih katastrofa-klasika, shvatio da to neće ići lako sa mikrobudžetom na raspolaganju pa je, inspiriravši se tadašnjim zombi valom, odlučio napraviti nešto između...

"The Grapes Of Death" nema veze baš sa zombijima a sa katastrofama ima donekle - bar za ne koji vole gucnuti :). Priča je to o pesticidu kojim prskaju lozu a koji izazove neobičnu mutaciju kod svih koji su bili izloženi isparenjima ili su pili vino dobiveno od prskanog grožđa. Mutacija je fizička i mentalna - tijela dobivaju gnjusne rane koje krvare a mozak poludi pa mutirani postaju nasilni prema nezaraženima... U kaos upada djevojka koja putuje u vinariju svom zaručniku. Već u vlaku počinje horror a nastavlja se kroz "pitoreskne" krajolike starih francuskih sela i napuštenih kamenih ruševina kroz koje djevojka tumara tražeći pomoć a nalazi samo zaražene koji je pokušavaju dohvatiti...

Zanimljiva varijacija na temu filmova zaraze, slična Romerovim "The Crazies" samo sa domaćim francuskim vinom umjesto vode kao glavnim izvorom zaraze. Nakrcan atmosferom, povremenim solidnim goreom (ovo je prvi francuski gore horror!) ali i totalnim kaosom - Rollin kao da se ne može odlučiti kakva je njegova zaražena čeljad - malo se ponasaju ultranasilno, malo tumaraju kao zombiji, malo uopće ne napadaju nego samo gledaju... "Ni 'vamo ni tamo" što donekle kvari dojam.

No izbor fenomenalnih lokacija koji filmu daje svojevrsni gotički štih i atmosferu najbližu Ossorievim templarskim "Blind Dead" filmovima te, za jedan horror, nevjerojatno atipičan score koji na prvu loptu zvuči kao "Ama... Što je ovo!?" ali, kako film odmiče legne baš kao treba, ovaj mišmaš čine prilično zanimljivim...

I da - tu je i jedna solidna krvava dekapitacija koja baš fino legne na sve ovo skupa.

Za prvi francuski gore horror i Rollinov izlet izvan vampirskog žanra i pornjave, sasvim dobar!

Prva fotografija Josha Brolina sa snimanja filma 'W' Olivera Stonea.

Sammo Hung i Simon Yam u borilačkom gore krimiću – kako tu išta može poći po krivu?

Izgleda da ipak može. Ne nasjedajte na recenzije na netu koje pljuju 'Fatal Move' zbog nedostatka krvave akcije koju su vidjeli u trejleru – prva verzija koju su mnogi požurili gledati je cenzurirana i izmasakrirana. Ako se odvažite čekirati ovaj film, jedina opcija je hongkonški DVD u trajanju od integralnih dva sata, ma koliko to bilo previše za ovako nešto.

Pretjeranog klanja, dakle, ima, ali riječ je o lošoj CGI crtkariji – kako se uživjeti u toliko prosutih mozgova i kasapljenja katanama, sjekirama, mačetama i mecima kada iz sekunde u sekundu litre krvi i leteći udovi izgledaju kao osrednja Playstation igrica? Čak je i vađenje zubi kliještima i čupanje noktiju izvedeno mlako i neuvjerljivo, bez energije, drame i šok-efeta kakav bi takvo nešto trebalo izazvati.

Osim toga, i nategnuti dramski dio filma šteka, a problem vjerojatno leži u tome što redatelj Dennis Law (inače scenarist oba 'Electiona') jednostavno nije dorastao zadatku – njegov 'Fatal Contact' bio je dobra eksploatacijska akcija, no u ambicioznijim vodama potpuno se jadan raspao. Ni pomalo blesav scenarij o klasičnim zavrzlamama u svijetu trijada ne pomaže, s debilnim izletima u humor, a najgore od svega je to što silni gore izgleda nepotrebno pa film kao da silom želi biti Cat III, iako za to prečesto nema razloga.

The Dark Knight

Takashi Miike, Ryo Ishibashi, Sho Aikawa i njegova bumerang katana!

Dvije godine sam čekao da se pojavi titl za ovo i aleluja, konačno na meniju još jedan niskobudžetni Miikeov film napravljen u pauzi štancanja blockbustera. Uspoređujemo li ga sa starim jeftinim V-Cinema jakuza akcićima, 'Waru' je astronomski pomak nabolje, ali u komparaciji s klasicima istog autora, ovo je ipak B-liga. Tek toliko, da znate što možete očekivati od ove mješavine krimi drame i akcijske fantazije, koja će zadovoljiti prije svega Miikeove kompletiste, ali možda i pokojeg drugog ljubitelja ovakve mješavine.

Miike se ponovo igra s predloškom, mangom autora Hisao Makija (ujedno i glumca, legendarna njuška), koji je napisao ne pretjerano uzbudljiv scenarij, no režija i hrpetina sitnica, zajedno s klasično briljantnim 'mikeovskim humorom' i sjajnom režijom glumačkih njuški, drže stvar gledljivom – zli gangsteri koji na jahti drže ženu na lancu, a koja se uzbuđeno trlja o lanac dok gleda kopanje očiju; mazohist koji svršava kad ga po jajima bičuju gumom, rezanje katane koja prijeti iz jurećeg automobila (drive-by slashing?), korištenje lopatice iz pješčanika kao oružje... 

Znači li vam što ime Bill Hinzman?

Možda ne - ali, vjerojatno niste zaboravili prvog zombija u Romerovom "Night of the living dead"... E to je taj lik! U Romerovom klasiku u ulozi fenomenalne zombi-kreature koja briljantno otvara film a ovdje u više uloga: producenta, redatelja, scenarista, glavnog zombija... 20 godina stariji i 100 puta lošiji u (na žalost) jadu od zombi filma koji se odaziva na ime "FleshEater"... :(

Slabašni ripoff "Evil Deada" i izaberi-bilo-kojeg zombi filma prežvakava priču o grupici teenagera koji se na Noć vještica odluče zabaviti u šumi. Istovremeno, lokalni šumar otkopava nekakav sanduk sa mističnim simbolom. Naravno da, unatoč prijetećoj kletvi/poruci/ konstataciji na poklopcu, otvara da vidi što je unutra i naravno da je unutra zombi (Hinzman, naravno) koji, naravno, ustaje... Što slijedi ne moram prepričavati jer je sasvim logično. Naravno... Ali, svejedno ću nastaviti jer bi ovaj tekst bio prekratak da tu završim gdje bi svatko normalan stao (ako bi uopće odgledao ove "mesojedce" do kraja).

Daklem, teenageri se skrivaju u obližnju kuću dok Hinzman i pozombljeni šumar zombificiraju uokolo... Dan i noć se miješaju u ed-woodovskom stilu dok teenageri razgovaraju urnebesno lošim dubbingom... Usput - teenageri? Ma 20-godišnjaci i još stariji "glumci" koje nam Hinzman iza kamere pokušava prodati kao teenagere dok nam Hinzman ispred kamere pokušava prodati jadne grimase, rijedak gore (a solidan! Šteta...) i 0% jeze pod zombi horror.

Ženski likovi padaju u ruke zombijima i prije nego što ih "nemrtvi" stignu dotaknuti, zombiji reže zatvorenih usta (?!) a kad ih otvore zagrgljaju (!?), također bizaran izbor zvučnih efektata u scenama seksa gdje je ljubljenje sinkronizirano mljackanjem (bombona valjda !!?) i vatrenim uzdasima dok oboje glumaca imaju zatvorena usta... (!??!)

Komedija? Satira? Parodija? Ne, ne, ne. A iako je evidentno ed- woodovski, schnaasovski ili don-dohlerovski odrađen, nema ama baš ni grama šarma koji krasi filmove spomenutih legendi. A još i pretendira biti ozbiljan horror...

Iako ga od totalnog jada ipak spašava spomenuti i na žalost rijedak dobar gore (i goli ženski zombi :) ), loš je, brate mili... Loš....