odabrao: Velimir
Najljepše je u šumi biti gol, poslije je s tebe... Vještice i jedne škare.
To da vas čeka posebna vožnja jasno je već pri gledanju prve scene koja izgleda kao crossover Zacka Snydera i Tarkovskog – kojem je, vidi vraga, film i posvećen! Nije čudo, jer ovo je stilska posveta bez konkurencije. No kada je ove godine 'Antikrist' bio prikazan u Cannesu, zgroženi gledatelji su ga izviždali, očito neopterećeni kvalitetom vizualnog – što je bila samo dobra reklama, jer brzo se saznalo da razlog nije loša kvaliteta (štoviše, neki su ga kritičari oduševljeno opisali kao 'djelo sirovog genija', 'film čiste emocije' i 'ponovno definiranje filmskog ekstrema'), već skandalozni sadržaj. Plačipičke koje su razmazile 'Kung Fu Pande' na Croisettu očito nisu mogle podnijeti nešto istinski radikalno – no i ovdje ima jedna lisica koja govori, što bi još htjeli?
'Antikrist' je fenomenalno glumljeno, nevjerojatno snimljeno savršenstvo slike i zvuka, u kojem Von Trier liječi svoju depresiju tako što napušta Dogmu, ali zadržava sirovu kazališnu intimu međuigre dva lika, sjajnog Dafoea i jednako sjajne Gainsbourg, onda kad ne otputuje u fascinantni eksperiment.
Priroda je nemilosrdna Halucinogena horor bajka
Svi oni koji su ga čitavu karijeru proganjali zbog mizoginije sada imaju razloga potpuno friknuti, posebno nakon što je ludi Lars unajmio 'stručnjakinju za mizoginiju', dansku novinarku Heidi Lauru kao asistenta na istraživanju materijala za film. No takvo naglo zaključivanje nije pametno, objašnjava Heidi, jer poanta cijele stvari i jest bilo izokrenuti klasičnu fontrierovsku opsesiju ženskim žrtvovanjem za potrebu spasa muške gluposti pa ispričati posve drugu priču, onu u kojoj je 'žena snažna, opasna i zla'. Von Trieru, koji priprema i video igru kao nastavak ove neobične 'vještičje priče' (!), temeljito je istražio detalje oko progona 'vještica' u srednjem vijeku, kaže ona, i dodaje: 'Želio je širi pogled na zapadnjačku mizoginiju, a moja je uloga bila istražiti što je više izvora moguće te sastaviti osudu protiv žena, koja će na temelju svih tih izvora potvrditi da su žene po prirodi zle.' I potom to pretočiti u glavni lik, nekontrolirano emotivnu ženu koja je uvjerena u zlo svog spola pa opravdava mizoginijska pisanja Schopenhauera i Jamesa Kennetha Stephena, za kojeg neki vjeruju da je bio Jack Trbosjek.
O svemu tome na kraju krajeva i govori sam film, kolaž detalja iz povijesnih istraživanja praktične i intelektualne mržnje prema ljepšem spolu – nakon smrti djeteta (malac je skočio prozor dok su se roditelji ševili), par odlazi tugovati u šumu, ali ih priroda počinje proždirati, pretvarajući tužnu majku u ubojiti, ali i antidestruktivni stroj.
Lijeno bi bilo nazvati 'Antikrista' art-hororom, ali zadovoljimo se za sada tim terminom. A svi koji su pali u nesvijest nakon svršavanja krvi i rezanja klitorisa škarama... pa što nisu nikad gledali Kim Ki-duka? 'The Isle', recimo? Ako baš moramo uspoređivati, ne treba zaboraviti Kiyoshija Kurosawu, kad je atmosfera u pitanju, iako me ovo, na prvu, oružjem psihologije i šoka nekako najviše podsjeća na 'Trouble Every Day'.
Ali i to je nategnuto. Jer 'Antikrist' je jedan od originalnijih naslova koje ćete vidjeti ove godine, psihoanalitički traktat, šok-terapija i možda najbolji Von Trierov film do sada. Ne vjerujte nikome tko vas pokuša uvjeriti u suprotno pa ni samima sebi.
Pogodite što slijedi? On i ona
|
|
This text will be replaced
Na mreži
Prije 3 tjedana
Prije 1 mjesec
|
|
Vedran je postavio/la novi avatar. |
Stu 10 |
Prije 2 mjeseci
|
Facebook komentari