Kim Ki-Duk je živio onakav život kakav vam jaaaaaako rijetko prikazuje televizija, a takvo sivilo izbjegavaju art direktori reklamnih agencija. Sigurno zato i za protagoniste uvijek bira nekog s margine. Nekog za kog su vam u osnovnoj školi drugarice/učiteljice/profesorice govorile da ćete tako završiti ako ne ispravite tu četvorku u peticu. Ovaj put je njegov izbor mlada i privlačna djevojka koja dolazi raditi u skromni obiteljski motel u prljavom lučkom gradu. Njen posao je seksualno zadovoljavanje gostiju. Nju uz redovite klijente još i gratis poševi suprug vlasnice, njihov sin koji se još k tome u nju zaljubi i prisluškuje njenu 'operacijsku sobu', kćerkin dečko, a na kraju se još ispostavi da im je kćerka lezbijka i da i ona želi voditi ljubav s njom. Sve to zvuči banalno, ono opet neki ljubavni troku... hmm, jen, dva... minimalno osmerokut, koji kua opet socka ja bi pucanje, eksplozije i velke sise, ali ljudi! On svoje marginalce prikazuje kao ljude, jednake među sličnima. Ljude od krvi i mesa. Ljude s osjećajima. Ova mlada djevojka voli gutati ocean pogledom za vrijeme kratkih dnevnih pauzi, bavi se slikarstvom (nešto tipa Kienholz kojeg je malo prepravio Basquiat) i ne voli svoj posao. Ali ga je prisiljena raditi. Možda i svojom greškom, ali to je manje bitno. Ustvari nebitno je. Ona je ljudsko biće. E, to je ono što ovaj čvrst i kritičan korejski redatelj ne želi da zaboravimo!
Komentari(0)
Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.
Traileri nekih od recenziranih filmova na Žutom titlu.
Specijal HOLLYWOOD I REAGANOVA POLITIKA, 4. dio02.03.2007 | Velimir
Posljedice hladnog rata doslovno su zatrpale kino-ponudu, a daleko od toga da se sve zadržalo samo na Cannonu i Carolcu: ‘Top Gun’ (1986.) bio je strašno... više
Specijal‘Beat’ Takeshi Kitano20.03.2005 | VelimirRedatelj, glumac, komičar – autor 11 filmova, TV zvijezda, pisac više od 60 knjiga (romana, filmske teorije, društveno-političkih analiza), magazinski... više
intervjuEkskluzivni intervju: Apichatpong Weerasethakul06.01.2006 | VelimirKad se jedan od vaših najdražih redatelja krene ispričavati što kasni s odgovorima za intervju, jer je previše zaposlen radom na svom novom filmu, dođe vam neugodno što... više
intervjuEkskluzivni intervju: Darcy Paquet, Koreanfilm.org07.03.2005 | MarkoNakon ekipe s Midnighteye.com, u goste nam ovog puta dolazi čelni čovjek još jednog prijateljskog filmskog websitea - Darcy Paquet, čovjek koji je pokrenuo... više
FestivaliGrossmann teaser info11.08.2007 | ArminioI završio ovogodišnji Grossmann...
Prije nego li vas počastimo opsežnim izvješćem o svemu viđenom i osvrtima na apsolutno najnevjerojatniji i neosporno do sada... više
FestivaliCHRIS DOYLE NA ONE TAKE FILM FESTIVALU!10.11.2006 | Velimir
OTFF se održava u Zagrebu od 17. – 19. studenog 2006. u kinima Tuškanac, Europa i Grič.
One Take Film Festival održava se pod pokroviteljstvom... više
Kim Ki-Duk je živio onakav život kakav vam jaaaaaako rijetko prikazuje televizija, a takvo sivilo izbjegavaju art direktori reklamnih agencija. Sigurno zato i za protagoniste uvijek bira nekog s margine. Nekog za kog su vam u osnovnoj školi drugarice/učiteljice/profesorice govorile da ćete tako završiti ako ne ispravite tu četvorku u peticu. Ovaj put je njegov izbor mlada i privlačna djevojka koja dolazi raditi u skromni obiteljski motel u prljavom lučkom gradu. Njen posao je seksualno zadovoljavanje gostiju. Nju uz redovite klijente još i gratis poševi suprug vlasnice, njihov sin koji se još k tome u nju zaljubi i prisluškuje njenu 'operacijsku sobu', kćerkin dečko, a na kraju se još ispostavi da im je kćerka lezbijka i da i ona želi voditi ljubav s njom. Sve to zvuči banalno, ono opet neki ljubavni troku... hmm, jen, dva... minimalno osmerokut, koji kua opet socka ja bi pucanje, eksplozije i velke sise, ali ljudi! On svoje marginalce prikazuje kao ljude, jednake među sličnima. Ljude od krvi i mesa. Ljude s osjećajima. Ova mlada djevojka voli gutati ocean pogledom za vrijeme kratkih dnevnih pauzi, bavi se slikarstvom (nešto tipa Kienholz kojeg je malo prepravio Basquiat) i ne voli svoj posao. Ali ga je prisiljena raditi. Možda i svojom greškom, ali to je manje bitno. Ustvari nebitno je. Ona je ljudsko biće. E, to je ono što ovaj čvrst i kritičan korejski redatelj ne želi da zaboravimo!
