|
Zbilja originalna ideja...
 DVD ovitak Ne znam je li ikad prije ovog postojalo nešto slično niti da li je
netko nakon ovoga snimio nešto slično (a koliko znam ne :) ) pa se s
pravom može reći da je ovo film najoriginalnije i najnebuloznije
spojenih eksploatacijskih top tema 70-ih - kanibalizma i varijacije na
temu "zomboidne" zaraze!
Priča počinje redatelju (Antonio Margheriti -
čitaj dalje...) omiljenom tematikom: ratom. U ovom slučaju jednim od
filmašima najdražih - vijetnamskim, u kojemu se nekim čudom
kanibalizam među ljudima širi klasičnim metodama pozombljavanja: uglavnom ugrizom ili grebanjem - dvijema popularnim tehnikama. Spasivši dvojicu zaraženih iz vijetkongovskih šaka, smatraju to izoliranim incidentom te tretiravši ih kao psihičke bolesnike i žrtve PTSP-a i ne sluteći razmjere problema, smjeste ih u psihijatrijsku bolnicu.
Tako se, naizgled uspješno, liječi lik interesantnog izbora imena - Charlie
Bukowski te dobiva i izlaz u grad. Pa navrati u kino. No seksualne igrarije para u mraku
kino dvorane u redu ispred njega probude mu apetit... Ali ne seksualni! Jer dok plavuši dečko gricka nešto drugo, Charliu se
više svidi njen vrat... I tu počinje kaos!
Virus kanibalizma kojeg ugrizom prenosi gladni i (i ovdje kao i skoro
u svakoj ulozi koju je odradio za Fulcija, Lenzija, Deodata...) ludi Giovanni Lombardo Radice (aka John
Morghen) kojeg pokušava zaustaviti najdrvenije odglumljen lik
policijskog kapetana ikad (za-hitno-zaboraviti interpretacija Wallacea Wilkinsona) uz pomoć Charlijevog bivšeg zapovijednika
Hoppera, legendarnog Johna Saxona koji i sam postane "gladan"
dok sve skupa snima nervozna kamera iz ruke... Hm. Je li to dovoljan
poticaj za pogledati jedan od ipak lošijih Margheritijevih filmova?
Malo gorea, malo akcije, skoro ništa od scena masovne epidemije...
Niti horror niti triler nit' ratni nit' akcijada... Zapravo, svega na
kapaljku uz "pornoidni" score i ipak interesantan kraj uz nezaboravnu
scenu u kanalizaciji gdje (da ne spoilam previše) Charlie dobiva
nadimak "trapist"... (he he :) ) .
 'Yummy Yummy Yummy I've got Tags in my Tummy...'  Kapetan 'drveni' i Saxon 'depresivni'
Sudeći po informacijama sa dodacima bogatog
Imageovog sad već "out of print" DVD izdanja, ni sam Margheriti nije bio
osobito oduševljen scenarijem a Saxon je konstantno bio u depresiji
kad je saznao da u stvari glumi u ovakvom mišungu i izbjegavao većinu
scena u kojima je trebao biti u doticaju sa butovima, plećkama i
šniclima pa je shodno okolnostima rezultat ipak bar za jedno
gledanje.
Za one koji se do sada nisu susreli sa Margheritijem, radije odgledati
nešto od njegovih odličnih ratnih spektakala ili još boljih
avanturističkih eskapada a ovaj, inače Tarantinu omiljeni Margheritijev film, ostaviti za
"after party".
 Maca popapala jezik?  Nitko nije imun... 
 |
Facebook komentari