|
 U trenucima opuštanja
Bit će jednom nešto od Thomasa Janea, glumca kojem je ovo prvi redateljski dugometražac, no ako već i ne zna snimiti jako dobar, zna kako napraviti film koji jako dobro izgleda, što ima neku vrijednost samo po sebi. A u 'Dark Country' se možda čak i malo pretjeruje sa stilom.
Ali generalno gledano, Thomas je ostvario što je planirao, bar mislim, nisam ga pitao – snimiti posvetu starom noireu, vizualnu, karakternu i narativnu, samo je ubaciti u atmosferični road movie, koji bi isto tako želio biti triler i horor. U kojem dva lika (ona i on) voze američkom pustarom, kadli pokupe frajera s oguljenom facom, koji dolazi svijesti na njihovom stražnjem sicu...
Iako se temelji na klasičnoj formuli starog dobrog kvazihorora ceste (rekao bih čega je rip off, pardon, što ga je sve očito 'blago inspiriralo', ali neću da ne spojlam...), iritantni jazz soundtrack u neskladu je s pokušajem postizanja jezovite atmosfere, kao što stripovska green screen fotografija često zna ubiti triler. Nije, dakle, baš pretjerano fantastična mješavina, ali je ipak umjereno zabavna (kao i umjereno naporna) slikovnica, za fanove američkih indiejanaca. I da, Ron Perlman je unutra. Na kratko.
 Nije Freddy, al malo sliči  Sve izgleda oh-tako-kul
 |
