Hmmm, idem narezat kobasu! Prvi austrijski slasher.
Norvežani i Austrijanci – onako kako je do prije koje godine bilo moderno imati svoj zombi film, tako se europske države natječu u tome da nadoknade druge rupe mu svojoj filmskoj baštini pa kreću štancati teen slashere. Hrvatska, naravno, ostaje daleko od ovog trenda, kao i od većine trendova svijeta. Ipak mi znamo kako pametno potrošiti novce za film, zar ne?
Enivej, priznajem u startu da sam bio previše lijen kopati po Netu za izvornu verziju s titlom pa sam odmah odgledao na engleski dabiranu – što je u normalnim okolnostima nepodnošljivo iskustvo, ali ovdje u neku ruku i nije preveliki problem, jer je riječ o filmu koji se svim silama ionako trudi biti 'američki'. Priča prati skupinu klinaca koje poruka na mobitelu obavijesti da će umrijeti za tri dana – i onda umru. Nešto kao mješavina 'One Missed Call' i 'Petak 13', s naglaskom na krađu potonjeg.
Zanimljivija i originalnija ubojstva danas nalazimo u TV serijama pa je tužno da je prvi kill u ovom filmu utapanje klinca s teretom oko nogu – kao da gledamo 'Sopranose', a ne horor... Nema gorea, al' ima pokoja sisa – u konačnici, jedva prolazna ocjena za film koji je značajan prije svega zato što je otvorio vrata žanra tamo gdje ga do sada nije bilo. Osim toga, lani je snimljen i nastavak. Pogledat će se. Jednom. Možda...
Jedna od rijetkih krvavih scena Skupljam sličice, marke, značke i lica
|