Vrlo dobar film iz legendarne Hammerove produkcije - i to još zombie tematike! Film iz
1966. u kojem su već tada prisutni svi klasični elementi zombie podžanra (oživljeni mrtvaci groznog izgleda, 'izranjanje' iz zemlje, sporo teturanje, glad za ljudskim mesom...).
Radnja je smještena u jedno malo englesko selo u kojem mlađi
stanovnici misteriozno umiru. Sa sumnjom na neku novu neobičnu bolest,
mladi seoski doktor poziva svog bivšeg profesora u pomoć kako bi istražili o
čemu se radi. Profesor vodi i svoju kćer čija školska kolegica je
doktorova žena...
Već dolaskom u selo, počinju bizarni događaji -
nailaze na sprovod koji brutalno omete grupa lovaca na lisice jureći
na konjima... Pomalo, stvari postaju sve složenije i sve bizarnije -
mrtvaci nestaju iz grobova, ljudi se čudno ponašaju...
Film pokušava zombie staviti u kontekst u kojem im je i mjesto - kao
'produkt Vudu vradžbina' no ipak skreće na pogrešni (ili, bolje rečeno, klasični) kolosijek prikazujući na koncu zombije kao stvarne mrtvace koji oživljavaju i pretvaraju se pri tome u
čudovišne kreature (bijelih očiju, blijede poluraspadnute kože, sa
oštrim zubima...). Za 1966 i za Hammerovu produkciju, prikaz zombija
je iznenađujuće smion! Svi izgledaju vrlo gadno - čak, usudio bih se reći, bolje (tj. odvratnije :) ) nego neki kasniji radovi (dobro, sa Fulcijevim zombie filmovima se ipak ne
može usporediti - no, kažem, za 1966., ovo je vrhunski odrađeno).
Nekoliko scena je za pamćenje:
sjena zombija koja pada na užasnutu žrtvu, ustajanje iz grobova - u kasnijim filmovima neizostavna sekvenca, ovdje fenomenalno izvedena (može se čak mjeriti i sa sličnom scenom iz Fulcijevog klasika 'Zombie'), jezovite Vudu maske...
Unatoč nekoliko rupa u priči i relativno naivnih dijaloga, ovo je
Hammer u jednom od boljih i impresivnijih izdanja (ako ne računamo njihov Dracula
mega-serijal).
Troma na filmskom festivalu u Cannesu! Gledaj i uči, hrvatska alternativo, kako se jebe majka sistemu – Lloyd Kaufmann i ekipa otišli su, kao što to čine posljednjih 30 godina, prodavati svoje filmove u Cannes i kupiti tuđe za distribuciju. Ovog puta, pojačani hrpom suludih kostimiranih volontera (Killer Condom, sisate ljepotice s promo naljepnicama na bradavicama, Toxic Avenger, Sgt. Kabukiman...), spremnih na doslovno sve, promovirali su svoje remek-djelo 'Citizen Toxie'. Dok Kaufmann tumara okolo s pressicom na ime (i fotkom!) Patricka Swayzea, gledajte kako ih ne puštaju na vlastitu press konferenciju, veliki obračun sa Jean Claude Van Dammeom (!), pljuvanje krvi po Carlton hotelu i psu s akreditacijom Warner Brosa, prijateljske susrete s Claudeom Chabrolom i Quentinom Tarantinom, svađe s lokalnim stanovništvom i tučnjave između članova Tromina tima, pokušaj kupovine Argentovog filma... Urnebesni dokumentarac i udžbenik za sve istinski nezavisne filmaše, ali ujedno i pravi reality freak show.
Kim Ki-Duk je živio onakav život kakav vam jaaaaaako rijetko prikazuje televizija, a takvo sivilo izbjegavaju art direktori reklamnih agencija. Sigurno zato i za protagoniste uvijek bira nekog s margine. Nekog za kog su vam u osnovnoj školi drugarice/učiteljice/profesorice govorile da ćete tako završiti ako ne ispravite tu četvorku u peticu. Ovaj put je njegov izbor mlada i privlačna djevojka koja dolazi raditi u skromni obiteljski motel u prljavom lučkom gradu. Njen posao je seksualno zadovoljavanje gostiju. Nju uz redovite klijente još i gratis poševi suprug vlasnice, njihov sin koji se još k tome u nju zaljubi i prisluškuje njenu 'operacijsku sobu', kćerkin dečko, a na kraju se još ispostavi da im je kćerka lezbijka i da i ona želi voditi ljubav s njom. Sve to zvuči banalno, ono opet neki ljubavni troku... hmm, jen, dva... minimalno osmerokut, koji kua opet socka ja bi pucanje, eksplozije i velke sise, ali ljudi! On svoje marginalce prikazuje kao ljude, jednake među sličnima. Ljude od krvi i mesa. Ljude s osjećajima. Ova mlada djevojka voli gutati ocean pogledom za vrijeme kratkih dnevnih pauzi, bavi se slikarstvom (nešto tipa Kienholz kojeg je malo prepravio Basquiat) i ne voli svoj posao. Ali ga je prisiljena raditi. Možda i svojom greškom, ali to je manje bitno. Ustvari nebitno je. Ona je ljudsko biće. E, to je ono što ovaj čvrst i kritičan korejski redatelj ne želi da zaboravimo!
Jedan od onih Miikeovih filmova koji će opet iznenaditi neznalice koji dragog nam redatelja znaju samo kao autora 'Ichi The Killera' i 'Audicije', tj. jedna posve normalna, 'obična' i krasna drama. Žanr koji vole zvati 'period drama', a riječ je o razdoblju u kojem su samuraji šetali Japanom, samo što samuraja ovdje baš i nema. Mješavina zatvorske i ljubavne drame stvorila je još jedan pravi dragulj u dugom nizu Miikeovih ostvarenja, snimljen prema romanu Shogure Yamamota, čovjeka kojeg je ekranizirao i Akira Kurosawa. Ono što je nevjerojatno jest da je 'Sabu' zapravo bio TV film, snimljen za proslavu 40-godišnjice postaje Nagoya TV, ali je s dodatnih pola sata materijala, novom glazbom i promjenama u fotografiji pušten i u kina. Jako, jako lijep film o odrastanju, prijateljstvu, ljubavi i mržnji.
Tursko viđenje Supermana, u originalu 'Supermen donuyor' ili 'Supermen 2', ne tako ludo kao indijska varijanta ('Indijski Superman'). I ne, nije greška - stvarno se zove Supermen, a ne Superman... :)
Dakle, za razliku od drugih turskih 'klasika' ovog tipa (kao što su 'Turski Star Warsi', 'Turski Spiderman aka 3 Dev Adam' i sl.), jednostavno ne mogu i ne želim vjerovati da 68 minuta ovog turskog celuloidnog bizarluka iz 1979 nije film za djecu! Jer, kako inače objasniti grandiozan Supemanov - ahm, pardon, Supermenov let kreiran genijalnim umovima FX majstora turske kinematografije, let u kojem plastična figurica sa plaštom nalik Supermanu - ahm, pardon, Supermenu, klizi na strunama između Božićnih ukrasa: kuglica za bor (u kojima se na par trenutaka može vidjeti i refleksija kamere) i staklenih zvjezdica obješenih ispred crne pozadine (ne, ne čini se da je tako nego JEST stvarno tako)?
I kako objasniti izgled Supermanovog - ahm, pardon, Supermenovog 'alter-ega', Clarka Kenta kao turskog 'geeka' sa impresivnim nosom i još impresivnijim naočalama koje teško da se mogu naći čak i u Ghetaldusovom cjeniku pod kategorijom najjeftinijih 'socijalki'?
A kako, opet, objasniti upotrebu glavne teme iz filmova o Jamesu Bondu (uz, naravno, originalan soundtrack iz Donnerovog 'Supermana' i još koječega) ili, recimo, Supermanov - ahm, pardon, Supermenov znak na odjavnoj špici koji kao da je izrezan tupim škarama i lijepljen 'na žmirečke'?
Ili, kako objasniti Supermanov - ahm, pardon, Supermenov, rodni dom - socrealistički kutak namješten po zadnjoj rusko/istočnonjemačkoj modi? A 'zemaljski' roditelji: otac, čičica sa lakšom varijantom turskih brkova te majka u kućnom haljetku, marami kakvu je nosila Nela Eržisnik i bijelim dokoljenkama...
A kako objasniti činjenicu da Supermanov - ahm, pardon, Supermenov pravi otac nema par zubi?
Pa kako objasniti ledenu palaču, ovdje kamenu tursku spilju i kristal Kriptonita u obliku kocke fino obrađenih kutova?
f-g-h-i-j'Hotel Hibiscus' (2002.)12.03.2005 | MarkoNikakav minus i plus. Pokoji Amer, niti jedan Rus. Veliko srce hiperaktivne Mieko i Hotel Hibiskus.
Hotel Hibiscus je dojmljiva drama o spoznaji, prevrtljivosti i... više »
k-l-m-n-o'Kickboxer' (1989.)15.05.2005 | VelimirJedan od najnevjerojatnijih filmova svih vremena – ne, stvarno, ovo je... Jebo te, kad se samo sjetim koliko sam puta kao klinac ovo odgledao i divio se, da bi sada... više »
u-v-w-x-y-z'Zombie Genocide' (1993.)21.02.2006 | Arminio'Mama! Mama! Ja hoću biti Romero!'
'...A ispadoh Schnaas!' :)
65 minuta prvog i za sada (koliko znam) jedinog irskog zombi horrora iz 1993. koji besramno krade sve... više »
a-b-c-d-e'Citizen Dog' (2004)10.05.2007 | Velimir
Ako u životu imate priliku pogledati još samo jedan jedini film, neka to bude... Ovaj!
To da je suvremeni tajlandski film jedna od najvećih riznica blaga... više »
u-v-w-x-y-z'Westworld' (1973.)18.04.2005 | MarkoTurizam budućnosti na američki način
Delos je megakompanija koja u bližoj budućnosti nudi zabavne turističke aranžmane interesentima dubljeg džepa. Tako po cijeni... više »
f-g-h-i-j'The Imp' (1996)23.08.2006 | VelimirHong Kong, erotika, triler i horor!
Doduše, seksa ima na bacanje, a horor treba tražiti povećalom, ali
pretpostavljam da su ga tako nekako producenti i zamislili.... više »
Traileri nekih od recenziranih filmova na Žutom titlu.
SpecijalPark Chan-wook28.07.2005 | VelimirJedan od rijetkih redatelja koji istodobno uspjeva postići i veliki uspjeh na box officeu, ali i prikupiti naklonost kritike. Lova i ugled – to nije mala stvar, iako... više
Specijal‘Beat’ Takeshi Kitano20.03.2005 | VelimirRedatelj, glumac, komičar – autor 11 filmova, TV zvijezda, pisac više od 60 knjiga (romana, filmske teorije, društveno-političkih analiza), magazinski... više
intervjuEkskluzivni intervju: Stephen Chow07.05.2005 | VelimirU Kliku br. 47 (svibanj, 2005.) mogli ste čitati skraćenu verziju ovog intervjua. Sada, pročitajte integralnu...
‘Jako mi se sviđa tvoj magazin. Možeš li mi... više
intervjuEkskluzivni intervju: Christopher Doyle21.11.2006 | Marko
Christopher Doyle nije 'samo' jedna od najznačajnijih osoba u povijesti suvremenog filma (bez pretjerivanja), već prije svega, što je važnije od ičega, prava... više
FestivaliGrossmann - festival filma i vina, 2. izdanje14.08.2006 | Marko
U slovenskom pitoresknom mjestu Ljutomer (100 min. vožnje uz country
balade od Zagreba) se od 7. do 12. kolovoza održao drugi po redu
Grossman festival kojem je cilj... više
FestivaliUdine Far East Film Festival 919.04.2007 | Velimir
I ove godine idemo u Udine – ako ste se konačno odlučili maknuti dupe i skoknuti do najbolje fešte azijskog filma današnjice, udaljene svega nekoliko... više
Radnja je smještena u jedno malo englesko selo u kojem mlađi
stanovnici misteriozno umiru. Sa sumnjom na neku novu neobičnu bolest,
mladi seoski doktor poziva svog bivšeg profesora u pomoć kako bi istražili o
čemu se radi. Profesor vodi i svoju kćer čija školska kolegica je
doktorova žena...
Troma na filmskom festivalu u Cannesu! Gledaj i uči, hrvatska alternativo, kako se jebe majka sistemu – Lloyd Kaufmann i ekipa otišli su, kao što to čine posljednjih 30 godina, prodavati svoje filmove u Cannes i kupiti tuđe za distribuciju. Ovog puta, pojačani hrpom suludih kostimiranih volontera (Killer Condom, sisate ljepotice s promo naljepnicama na bradavicama, Toxic Avenger, Sgt. Kabukiman...), spremnih na doslovno sve, promovirali su svoje remek-djelo 'Citizen Toxie'. Dok Kaufmann tumara okolo s pressicom na ime (i fotkom!) Patricka Swayzea, gledajte kako ih ne puštaju na vlastitu press konferenciju, veliki obračun sa Jean Claude Van Dammeom (!), pljuvanje krvi po Carlton hotelu i psu s akreditacijom Warner Brosa, prijateljske susrete s Claudeom Chabrolom i Quentinom Tarantinom, svađe s lokalnim stanovništvom i tučnjave između članova Tromina tima, pokušaj kupovine Argentovog filma... Urnebesni dokumentarac i udžbenik za sve istinski nezavisne filmaše, ali ujedno i pravi reality freak show.
Kim Ki-Duk je živio onakav život kakav vam jaaaaaako rijetko prikazuje televizija, a takvo sivilo izbjegavaju art direktori reklamnih agencija. Sigurno zato i za protagoniste uvijek bira nekog s margine. Nekog za kog su vam u osnovnoj školi drugarice/učiteljice/profesorice govorile da ćete tako završiti ako ne ispravite tu četvorku u peticu. Ovaj put je njegov izbor mlada i privlačna djevojka koja dolazi raditi u skromni obiteljski motel u prljavom lučkom gradu. Njen posao je seksualno zadovoljavanje gostiju. Nju uz redovite klijente još i gratis poševi suprug vlasnice, njihov sin koji se još k tome u nju zaljubi i prisluškuje njenu 'operacijsku sobu', kćerkin dečko, a na kraju se još ispostavi da im je kćerka lezbijka i da i ona želi voditi ljubav s njom. Sve to zvuči banalno, ono opet neki ljubavni troku... hmm, jen, dva... minimalno osmerokut, koji kua opet socka ja bi pucanje, eksplozije i velke sise, ali ljudi! On svoje marginalce prikazuje kao ljude, jednake među sličnima. Ljude od krvi i mesa. Ljude s osjećajima. Ova mlada djevojka voli gutati ocean pogledom za vrijeme kratkih dnevnih pauzi, bavi se slikarstvom (nešto tipa Kienholz kojeg je malo prepravio Basquiat) i ne voli svoj posao. Ali ga je prisiljena raditi. Možda i svojom greškom, ali to je manje bitno. Ustvari nebitno je. Ona je ljudsko biće. E, to je ono što ovaj čvrst i kritičan korejski redatelj ne želi da zaboravimo!
Jedan od onih Miikeovih filmova koji će opet iznenaditi neznalice koji dragog nam redatelja znaju samo kao autora 'Ichi The Killera' i 'Audicije', tj. jedna posve normalna, 'obična' i krasna drama. Žanr koji vole zvati 'period drama', a riječ je o razdoblju u kojem su samuraji šetali Japanom, samo što samuraja ovdje baš i nema. Mješavina zatvorske i ljubavne drame stvorila je još jedan pravi dragulj u dugom nizu Miikeovih ostvarenja, snimljen prema romanu Shogure Yamamota, čovjeka kojeg je ekranizirao i Akira Kurosawa. Ono što je nevjerojatno jest da je 'Sabu' zapravo bio TV film, snimljen za proslavu 40-godišnjice postaje Nagoya TV, ali je s dodatnih pola sata materijala, novom glazbom i promjenama u fotografiji pušten i u kina. Jako, jako lijep film o odrastanju, prijateljstvu, ljubavi i mržnji.
Tursko viđenje Supermana, u originalu 'Supermen donuyor' ili 'Supermen 2', ne tako ludo kao indijska varijanta (
A kako, opet, objasniti upotrebu glavne teme iz filmova o Jamesu Bondu (uz, naravno, originalan soundtrack iz Donnerovog 'Supermana' i još koječega) ili, recimo, Supermanov - ahm, pardon, Supermenov znak na odjavnoj špici koji kao da je izrezan tupim škarama i lijepljen 'na žmirečke'? 
