Evo jednog Ed Woodovog klasika s nešto manje klasičnih gafova (njegovog 'trademarka'), ali ipak još uvijek pri vrhu očaja. Iako ne zabavan kao 'Night of the Ghouls' i ne retrospektiva
katastrofalnih grešaka kao 'Plan 9 from Outer Space', a i bez Criswella
(na žalost?), ova priča nas vodi u opasne igre sa atomskom energijom. O da...
Ukratko (jer radnja je toliko kompleksna i razgranata da bi detaljnije
opisivanje iziskivalo značajan trud i prostor i... :) ) Doktor Vornoff
(legenda Bela Lugosi) pokušava stvoriti rasu atomskih ljudi kojima će
zavladati svijetom, a račune mu pomrse policajac i njegova djevojka, novinarka.
Tu su još i neizostavni Lobo (valjda zalutao iz 'Night of the Ghouls' i opet u 'interpretaciji' legende Tora Johnsona) kao snažni, priglupi i nijemi
(dakle klasični :) ) pomagač, divovska (jasno i očigledno vidljivo
umjetna) hobotnica (za potrebe snimanja ukradena sa seta filma 'Wake Of The Red Witch'), policijski kapetan koji u skoro svakom kadru ima
malu papigu na ramenu (!?)...
Uz kulise koje se na dodir ljuljaju (posebno zidovi), poprilično preglumljavanje
(simpatično Bele Lugosija i očajno ostalih glumaca), već spomenutu
ukradenu hobotnicu uz koju ide i motor za pokretanje pipaka, a koji nisu
uspjeli ukrasti (pa se žrtve hrvaju sa pipcima i sami ih pokreću
glumeći da ih hobotnica napada),
nebulozne scene hipnoze, besmisleno i
neobjašnjeno preoblačenje djevojke u vjenčanicu u sceni pretvaranja u
'atomsku ženu' (očigledno da se opravda naslov), konstantno naglašavanje opasnosti od atomskih pokusa, neizostavne arhivske snimke atomske
eksplozije kako bi se zadovoljio producent,
stupidno veliko finale u
kojem kao da se natječu tko može podnijeti više udaraca staklenim
posudama punim vode po glavi, tučnjave koje se svode na hrvanje,
naguravanje i
'poderi-mi-košulju-pa-da-paradiram-takav-uokolo' zahvate,
legendarno očajne dijaloge (ne znam koji bi prije citirao jer bisera je
previše i teško je izabrati), legendarno neduhovite komične scene a
legendarno duhovite ozbiljne scene i isto tako legendarno očajnu režiju
pri čemu likovi povremeno ulaze i izlaze iz kadra bez smisla, reda i logike, Ed
Wood je uspio napraviti još jedno 'remek-djelo' svog stila kakvo se pamti!
68 minuta čiste, destilirane, rafinirane nebuloze!
Ajde da napravimo jedan mali izuzetak pa da umjesto filma na Žutom titlu recenziramo strip po kojem je film snimljen. Zapravo, tek da se samo malo osvrnemo na njega, jer o Miikeovom 'Ichi The Killeru' je izrečeno i napisano toliko gluposti da čovjeku lako pozlije. Naravno, govorimo o onima koji nisu skužili niti jedan posto problema i tema kojima se ta priča bavi (od sadomazohizma do biseksualnosti, ljubavne priče, lojalnosti, potisnutih sjećanja...) te se samo fokusirali na oduševljenje/zgražanje nad eksplicitnim nasiljem. Strip za sve njih donosi buđenje – film 'Ichi The Killer', znate, nije ni upola toliko 'bolestan', 'krvav' i 'lud' kao njegov stripovski predložak. Zapravo, japanska manga 'Ichi The Killer' jedan od najluđih, ali istodobno i najboljih stripova ikada, efektnog crteža, briljantne dramaturgije, još dublje eksploracije likova i s fascinantnom količinom istinski booolesnih ideja.
Pod uvjetom da želite gledati crnokosog, starijeg i ružnijeg Kakiharu, oduševit će vas opaka mješavina krimića, seksa, akcije, drame i trilera, zasoljena s rezanjem bradavica, frajerom koji ševi mrtvog muškarca i povraća mu u facu, komadanjem iglama, sjeckanjem penisa, silovanjima, masakriranjima... Jedan ovakav strip, ukratko, na zapadu bi vjerojatno trunuo u undergroundu – u Japanu, riječ je o velikom hitu koji je doživio i dvije filmske verzije!
Naravno da je manga detaljnija – ipak ima više od 2000 stranica (!), iako je Miikeova verzija dosta u duhu samog stripa.
Manga 'Ichi The Killer' nikada nije službeno prevedena na engleski pa ćete se morati malo potruditi i pronaći bootleg izdanje koje kruži u .jpg fotmatu s odličnim fans-for-fans prijevodom. I ne zaboravite, dakle, da su japanske mange, ajmo reći malo 'duže' od prosječnog zapadnog stripa (ponavljam, ima preko 2000 stranica, ali je pitak poput čaše vode) te da ih se morate naviknuti čitati s desna na lijeva... trud u prvih pola sata, ali apsolutni užitak i uzvici oduševljenja u idućih tjedan dana čitanja...
Troje mentalno neuravnoteženih tinejdžera ide u susret kraju svijeta.
Coco je dijete bogatih i moćnih roditelja, koji u njenoj otuđenosti i hiperaktivnosti vide smetnju svom ugledu i koji je odlučuju poslati u ludnicu. Tamo upoznaje vršnjake Satorua, napaljenka koji nakon svakog njihovog susreta ima potrebu masturbirati i Tsumijia, samozatajnog momka kojeg u mislima proganja zli, monstruozni profesor koji umjesto pimpeka ima preko nekoliko pipaca.
Pravilo institucije je da pacijenti smiju šetati po masivnom zidu, ali ne smiju prijeći na zid susjedne kuće. Nestašnu Coco granica ne zanima te je jedno jutro bezobrazno prekorači, a s njom se u nepoznato upusti Tsumiji dok ih Satoru ostaje čekati. Iako su prešli granicu ne žele prekršiti i drugo pravilo da se sa zidića ne spuštaju..Tako upoznaju vanjski svijet s trometarskog zida. U prvoj ekskurziji sureću velečasnog koji im poklanja Bibliju. Kasnim povratkom u instituciju snose sankcije. Tsumiji čitanjem Biblije shvati kako dolazi smak svijeta te mu odluči otići u susret. Naravno, Coco, a ovaj put i Satoru mu se pridružuju. I putem Coco i Tsumiji izgube iznemoglog Satorija, međusobno se zbliže i zaljube, nevjerovatnom situacijom ukradu pištolj policajcu, sukobljavaju se kako sa kišom i vjetrom tako i svojim psihičkim problemima i došeću do obale, ne silažući s zidova i njihovih raznoraznih produžetaka i tamo zagrljeni čekaju kraj svijeta. A kakav kraj dočekaju se ne može opisati riječima pa se neću ni truditi.
Picnic je divna, nadrealna bajka sjajne fotografije koju nose najbolji glumac današnjice, Tadanobu Asano kao Tsumiji, čime još jednom, paunovski pokazuje koliki je raspon likova i mentaliteta sposoban uvjerljivo prikazati, Chara kao Coco koja kao da je pobjegla s kakvog nadrealističkog ulja na platnu i u koju se Asano zaljubio tokom snimanja i Shunji Iwai kao redatelj-pjesnik.
Jess Franco inače ne štanca pretjerano gledljive filmove, ali ovo je jedan od ponajboljih od 20-tak njegovih koje sam imao prilike pogledati, općenito gledano jedan od šampiona chicks in chains žanra i zapravo prilično dobro nakrcan materijalom, od klasičnih seksploatacijskih eskapada do ševe sa psom (zapravo, psa koji suluje ženu zategnutu u lance...), zabijanja igle u bradavicu i lizanja krvi, lova na golu ženu, biseksualnih orgijanja... a tu je i Ajita Wilson, transeksualna porno zvijezda sedamdesetih... Ova priča o ženskom zatvoru i sprezi vlasti s manijakalnim toples čuvaricama, koje ih prostituiraju lokalnim bogatašima i perverznjacima, bila je zabranjena u Britaniji, a ako ju odgledate, bit će vam jasno i zašto.
Jedina prava konkurencija Kim Ki-duku u okrutno realnom prikazivanju socke zove se Lee Chang-dong, a iz niza kojeg čine sjajni 'Green Fish' (1997.) i 'Peppermint Candy' (2000.) ovog puta biramo njegov najrazvikaniji film.
Chang-dong se proslavio kao književnik i scenarist, 2003. godine izabran je za Ministra kulture u Koreji, kao član nove, liberalne vlade, a iako se u prošlosti bavio i političkom kritikom u svojim radovima, ovoga se puta pozabavio predrasudama i odnosom 'društvenih otpadnika' i društva samoga.
Ne znam bih li ovaj film opisao kao 'drugačiju' obiteljsku dramu ili kao ljubavnu priču između retardiranog muškarca i djevojke s cerebralnom paralizom (!), ali bih ga preporučio svakom živom i neživom biću na obavezno, hitno gledanje.
'Oasis' je, ako će to nekome nešto značiti, nagrađivan na osam različitih festivala, uključujući i Veneciju (Zlatni lav, plus još četiri nagrade!), a riječ je o divnom, ali istodobno i uznemirujućem emocionalnom iskustvu.
Von Trier još uvijek sanja da snimi nešto ovakvo...
Jedan od onih filmova u kojem sve tako dobro sjeda na svoje mjesto – i režija i gluma i soundtrack i fotografija – da se doima bezgriješnim. Što gotovo pa i jest, jer ovako originalnu i emotivnu priču ne gledamo baš svaki dan. A tu priču o propalom gansteru koji piša u sudoper i njegovoj lijepoj mladoj supruzi koju nikada nije upoznao na svojim su plećima i više nego savršeno isfurali glavni glumci – fenomenalni korejski glumački superjunak Choi Min-sik (‘Oldboy’) i hongkongška superstarka Cecilia Cheung (ovdje divna i bez šminke).
Fascinantno je kako redatelj Song Hae-sung dvije priče o dvije osobe prvo prikazuje kao dvije strogo zasebne cjeline, na kraju ih djelomično ispreplete i dobije jedan posve kompaktan film, koji je istodobno i krimić i gangsterska drama i tragična ljubavna priča o paru koji se nikada nije upoznao!
Ako već dugo tražite film koji bi vas pošteno zabavio, nasmijao, šokirao i rasplakao te nakon kojeg ćete posegnuti za pištoljem da si raznesete glavu, našli smo ga za vas. Pre-faking-divno, remek-djelo koje u Koreji ima fanatičnu vojsku sljedbenika i razvikani fan club. Ja se učlanjujem.
k-l-m-n-o'The King Of The Kickboxers' (1992)02.02.2007 | Velimir
Loren Avedon u svijetu tajlandskog borilačkog snuff filma!
Koji masterpis! Ovo je tako divno da bi se poput lijeka trebalo propisivati svakom tko pati od pomanjkanja... više »
p-q-r-s-t'Shimotsuma Monogatari' (2004.)16.09.2005 | VelimirNisam siguran s čime bih uopće usporedio ovaj film, no možda će vam biti jasnije ako ga opišem kao furiozno anime putovanje na speedu, s elementima ludila viđenim u... više »
k-l-m-n-o'Nightmare City' (1980.)10.03.2006 | ArminioUmberto Lenzi - uz Deodata najozloglašeniji tata-mata cannibal žanra,
nije prezao od snimanja svega i svačega sa više ili manje uspjeha. E
ovo je jedan od... više »
p-q-r-s-t'Slashers' (2001)09.12.2006 | Velimir
Odlična ideja, dobar scenarij, klimava izvedba.
Zapravo, najgora stvar u ovom filmu je gluma – nije ni da su ostali nešto bajni, ali kada glavna junakinja... više »
p-q-r-s-t'Retribution' (2006)27.08.2007 | Velimir
Novi film Kiyoshija Kurosawe u plejeru? Praznik!
Nije novost da je na mom osobnom popisu Kiyoshi Kurosawa jedan od trojice najvećih i najboljih živućih japanskih... više »
p-q-r-s-t'Seven Notes in Black' (1977)05.07.2005 | ArminioUltimativno remek djelo gialla! Definitivno ponajbolji Fulcijev giallo, a možda čak i ponajbolji Fulcijev film uopće. Ova nevjerojatna slagalica sastoji se od mozaika... više »
u-v-w-x-y-z'Zebraman' (2004.)14.11.2004 | Markoupdate: porođaji
U ovoj duhovitoj potrazi za samopouzdanjem, anti-heroj Zebraman (nastao prema superheroju dječjeg programa) staje na branik domovine pred... više »
a-b-c-d-e'Cannibal Holocaust' – Deluxe DVD Edition31.01.2006 | VelimirKonačno! Sve donedavno, samo je Italija na svojim policama imala dvostruko, uncut i dodacima nakrcano izdanje najomraženijeg i, kako se hvali naslovnica ovog... više »
k-l-m-n-o'Night Of The Lepus' (1972)22.03.2007 | Arminio
Divovski zečevi ljudožderi! I Janet Leigh! I Stuart Withman! I DeForest Kelley! Oni ne divovski nego normalne veličine i u ekipi boraca protiv velikih zlih mutiranih... više »
p-q-r-s-t'Takeshis'' (2005)13.04.2006 | VelimirUrnebes! Nisam imao pojma da je novi Kitanov film toliko duhovit! Svi su ga opisivali kao ego trip eksperiment, ali nitko nije izričito komentirao da je riječ o... više »
f-g-h-i-j'Japan Sinks' (2006)29.01.2007 | Velimir
Japan tone. Doslovno.
Sjećate se zašto smo u cvatu mladosti išli gledati 'Armageddon' i 'Deep Impact' u kina, kao i zašto su nove... više »
a-b-c-d-e'Blood And Bones' (2004.)13.06.2005 | VelimirTakve stvari inače zovu Ulogom Života – Takeshi Kitano kao Kim Shunpei, nasilni pater familias, sajko koji tuče ženu i djecu, siluje i utjeruje dugove, u... više »
SpecijalKim Ki-duk22.06.2005 | Velimir
Zovu ga 'zločestim dečkom korejske kinematografije', provokatorom čiji je jedini 'grijeh' – istina. Njegovi brutalno iskreni (ili jednostavno... više
SpecijalPen-Ek Ratanaruang09.09.2005 | MarkoPostigli smo to da se na filmskom festivalu u Torontu prikažu čak tri tajlandska filma. I to smo postigli mi filmaši, apsolutno sami. Zaboravite na pomoć Vlade! ... više
intervjuEkskluzivni intervju: Christopher Doyle21.11.2006 | Marko
Christopher Doyle nije 'samo' jedna od najznačajnijih osoba u povijesti suvremenog filma (bez pretjerivanja), već prije svega, što je važnije od ičega, prava... više
intervjuEkskluzivni intervju: Udo Kier02.03.2006 | VelimirNajveći zlikovac u glumačkoj povijesti filma u svojoj karijeri bio je između ostalog Dracula, Frankenstein, Dr. Jackyll i Mr. Hyde, Sotona, Sotonino dijete, Hitler i Jack... više
FestivaliGrossmann – festival filma i vina 2007.13.08.2007 | Velimir
Thomas Moldestat, scenarist pobjedničkog filma 'Fritt vilt', pri preuzimanju nagrade na pozornici ljutomerskog Doma kulture, idealnog mjesta za prikazivanje filmova... više
FestivaliGrossmann 2007. - video uspomene13.09.2007 | VelimirGovor pred svečanu premijeru 'Poultrygeist - Night Of The Chicken Dead' i Q&A seansa
nakon prikazivanja filma, dodjela nagrade Lloydu Kaufmanu, poruka narodu i ples na... više
Ukratko (jer radnja je toliko kompleksna i razgranata da bi detaljnije
opisivanje iziskivalo značajan trud i prostor i... :) ) Doktor Vornoff
(legenda Bela Lugosi) pokušava stvoriti rasu atomskih ljudi kojima će
zavladati svijetom, a račune mu pomrse policajac i njegova djevojka, novinarka.
Tu su još i neizostavni Lobo (valjda zalutao iz 'Night of the Ghouls' i opet u 'interpretaciji' legende Tora Johnsona) kao snažni, priglupi i nijemi
(dakle klasični :) ) pomagač, divovska (jasno i očigledno vidljivo
umjetna) hobotnica (za potrebe snimanja ukradena sa seta filma 'Wake Of The Red Witch'), policijski kapetan koji u skoro svakom kadru ima
malu papigu na ramenu (!?)...
Ajde da napravimo jedan mali izuzetak pa da umjesto filma na Žutom titlu recenziramo strip po kojem je film snimljen. Zapravo, tek da se samo malo osvrnemo na njega, jer o Miikeovom 'Ichi The Killeru' je izrečeno i napisano toliko gluposti da čovjeku lako pozlije. Naravno, govorimo o onima koji nisu skužili niti jedan posto problema i tema kojima se ta priča bavi (od sadomazohizma do biseksualnosti, ljubavne priče, lojalnosti, potisnutih sjećanja...) te se samo fokusirali na oduševljenje/zgražanje nad eksplicitnim nasiljem. Strip za sve njih donosi buđenje – film 'Ichi The Killer', znate, nije ni upola toliko 'bolestan', 'krvav' i 'lud' kao njegov stripovski predložak. Zapravo, japanska manga 'Ichi The Killer' jedan od najluđih, ali istodobno i najboljih stripova ikada, efektnog crteža, briljantne dramaturgije, još dublje eksploracije likova i s fascinantnom količinom istinski booolesnih ideja. 
Jedina prava konkurencija Kim Ki-duku u okrutno realnom prikazivanju socke zove se Lee Chang-dong, a iz niza kojeg čine sjajni 'Green Fish' (1997.) i 'Peppermint Candy' (2000.) ovog puta biramo njegov najrazvikaniji film. 
Jedan od onih filmova u kojem sve tako dobro sjeda na svoje mjesto – i režija i gluma i soundtrack i fotografija – da se doima bezgriješnim. Što gotovo pa i jest, jer ovako originalnu i emotivnu priču ne gledamo baš svaki dan. A tu priču o propalom gansteru koji piša u sudoper i njegovoj lijepoj mladoj supruzi koju nikada nije upoznao na svojim su plećima i više nego savršeno isfurali glavni glumci – fenomenalni korejski glumački superjunak Choi Min-sik (‘Oldboy’) i hongkongška superstarka Cecilia Cheung (ovdje divna i bez šminke). 
