O da...

Uz kulise koje se na dodir ljuljaju (posebno zidovi), poprilično preglumljavanje (simpatično Bele Lugosija i očajno ostalih glumaca), već spomenutu ukradenu hobotnicu uz koju ide i motor za pokretanje pipaka, a koji nisu uspjeli ukrasti (pa se žrtve hrvaju sa pipcima i sami ih pokreću glumeći da ih hobotnica napada), nebulozne scene hipnoze, besmisleno i neobjašnjeno preoblačenje djevojke u vjenčanicu u sceni pretvaranja u 'atomsku ženu' (očigledno da se opravda naslov), konstantno naglašavanje opasnosti od atomskih pokusa, neizostavne arhivske snimke atomske eksplozije kako bi se zadovoljio producent, stupidno veliko finale u kojem kao da se natječu tko može podnijeti više udaraca staklenim posudama punim vode po glavi, tučnjave koje se svode na hrvanje, naguravanje i


'poderi-mi-košulju-pa-da-paradiram-takav-uokolo' zahvate, legendarno očajne dijaloge (ne znam koji bi prije citirao jer bisera je previše i teško je izabrati), legendarno neduhovite komične scene a legendarno duhovite ozbiljne scene i isto tako legendarno očajnu režiju pri čemu likovi povremeno ulaze i izlaze iz kadra bez smisla, reda i logike, Ed Wood je uspio napraviti još jedno 'remek-djelo' svog stila kakvo se pamti!
68 minuta čiste, destilirane, rafinirane nebuloze!
Komentari (0)

Napišite komentar
Komentiranje je dozvoljeno samo registriranim članovima.
Facebook komentari