Tinejdžerski angst superherojskog karaktera.
Konačno je netko napisao, a još netko hrabriji i snimio suvremen i zabavan superherojski film bez poznatog predloška, kičastih kostima i stoput prežvakanih klišeja „običnog čovjeka s nadnaravnim sposobnostima“! Trojica tinejdžera iz Seattlea, u šumi kraj rave partyja pronađu rupu u kojoj „nešto grmi“ pa nakon osvještenja shvate da im je izlaganje nedefiniranom svjetlećem objektu podarilo telekinetičko-letalačke sposobnosti. Video-kamerom odluče dokumentirati iskustva i ovladavanje nadljudskih moći te je cijeli film zapravo svojevrstan video-dnevnik. O da, zvuči već ofucano i nezanimljivo, ali uopće nije. Iako su prvi efekti nadrealnog dara magični i jako cool, dolazi do prijateljskog razdora jer im suprotnosti sve više izlaze na površinu pa ne treba čekati previše na buđenje Andrewove mračne strane, jer ipak je on najpovučeniji i najpotišteniji dio ekipe, a lavinu katastrofalnih događaja ne pokreće moć za vladanjem svemirom ili slične Marvelijanske tj. bondovsko-nemezaste umotvorine, već razorene obitelji u financijski kolabiranom srednjem sloju moderne Amerike.
Nisam fan superherojštine, ni u stripu, još manje na filmu, no 'Chronicle' me stvarno ugodno iznenadio! Očekivao sam još jednu laku zabavu tipa 'Hancock' ili 'Defendor' s malo 'Kick-ass' ludila, ali je post-festum osjećaj bliži onom kakvog je ostavio 'Donnie Darko'! Ne čudi da su scenarista Max Landisa uvrstili u „30 ispod 30“ listu mladih koji će u Hollywoodu napraviti čuda jer je odlično prodrmao teren silovateljima stripovske superherojštine koji su odavno izgubili kompas u vlastitoj bezidejnosti te dokazao da se može i s nečim originalnim, svježim i dovoljno drugačijim zadovoljiti fanove, ali i s investicijom od 12 milijuna dolara, bez zvučnih imena i jakog marketinga zaraditi preko 120, što je danas Hollywoodu valjda i jedino bitno.
