Kada smo prije koje godine Marko i ja u Firenci intervjuirali Takashi Miikea, jedno cijelo poslijepodne proveli smo u bezuspješnoj potrazi za ovim filmom, kopajući po DVD shopovima ne bi li našli klasik Fernanda Di Lea, kralja talijanskog filma sedamdesetih (čovjeka koji je snimao nezaboravne krimiće, akciće i eksploataciju s, između ostalim, Henry Silvom). Tada bezuspješno.
Jedan od razloga zašto smo zapamtili ovaj film kao nešto što moramo nabaviti jest intervju u kojem je Eli Roth izjavio da mu je upravo 'Being Twenty' jedan od filmova koji mu se posebno usjekao u pamćenje, film u kojem dvije seksi 20-godišnjakinje Lia i Tina (We're young, hot and pissed off) putuju Italijom, tulumare, ševe se, kradu i zajebavaju, a nakon slave anarhične mladosti završe... pa, nećemo posve spojlati, ali recimo samo da je ovo jedan od ozloglašenijih naslova iz klase 'Last House On The Left' i 'Late Night Trains'.
Duh europskog eksploatacijskog filma sedamdesetih, koji je itekako prisutan u 'Hostelu 2' (i koji je na kraju krajeva uvelike zaslužan za to što je toliko dobar, onoliko koliko je duh američkih studentskih seks-hororaca osamdesetih činio primamljivim prvi dio), ovdje doslovno pršti s ekrana, a 'Being Twenty' je istinski masterpis talijanske eksploatacije, snimljen kao prilika da Gloria Guida (bivša Miss Teen Italije 1971., s karijerom u soft porno industriji!) i Lili Carati (Miss Italije 1975., s karijerom u soft porno industriji!) ponovo pokažu svu svoju tjelesnu (ne i glumačku) raskoš.
Sada kada sam ga konačno pogledao, jasno mi je zašto je Roth toliko pukao na njega – od priče o dvije cure koje ljetovanje provode pokušavajući naći partnere za seks u grotesknoj komuni prepunoj smrdljivih i impotentnih džankija, preko društvene kritike i filozofije, feminizma, patrijarhata & ženske seksualnosti, do velikog, brutalnog i mračnog finala. Sve u službi spolnog, klasnog, generacijskog i političkog rata Italije sedamdesetih, baš kao i spomenuti 'Late Night Trains'.
Sve to sa sisama, grupnjacima, frikovima, besmislenim glazbeno-plesnim intermezzima i jako lijepim guzama. Samo pazite da gledate originalnu, talijansku verziju, a ne izmasakrirani i dabirani engleski import!
dekard
said:
|
... Neki dan sam saznao da su dva najbolja štosa iz "Hostela 2", bacanje odsječenog penisa psima i djeca koja igraju nogomet odsječenom glavom, ustvari preuzeta iz drugih filmova; prvi iz "Caligole" (1979), a drugi iz "Fudoh" (1996). I sad još kad ste spomenuli da je duh ovog filma itekako prisutan, počinjem sve više sumnjati u Rothovu originalnost. To sam mogao zaključiti i ranije, s obzirom da mu je Tarantino najbolji drug. |
Facebook komentari