Razočarenje. Šteta.
Mislio sam da indonezijski fantasy-horror filmovi ne mogu fulati, ali eto. Dogodilo se. Opravdavam to činjenicom da je napravljen ciljano za zapadnjačku publiku čime je izgubio onaj ludi šarm. Čak se i redatelj, famozni H. Tyut Dyalil ('Mystics in Bali' i 'Lady Terminator') potpisao kao John Miller, a doveli su i FX stručnjaka iz USA da im radi efekte (što je i jedna od svjetlijih strana filma) kako bi sve pristojnije izgledalo. Ali, to nije ono što od indonežanskog filma ovog tipa očekujem!
Mješavina horrora i ultra softcore erotike (i još k tome bez golotinje!) nije osobito uspjela izuzev prvih 15 i zadnjih 15 minuta filma.
Priča je klasična indonezijska. Kraljica Tame budi se iz višestoljetnog sna i počinje haračiti. Osobito (naravno) voli svježu krv mladih momaka koja će joj pomoći da se potpuno materijalizira i stekne besmrtnost. Stoga zaposjeda tijelo naše junakinje (koja nesmotreno pročita 'čarobnu formulu' iz knjige magije i time dozove kraljicu) kako bi isisala što više krvi. Žrtve bez problema pronalazi jer je djevojka čije tijelo je zaposjela, 'komad i pol´' pa bez problema kupi napaljene naivčine po ulicama, barovima... I to je to.
Kao što rekoh, prvih 15 minuta jako puno obećava: policija progoni pljačkase ulicama Jakarte. Pucnjava, sudari, kaskaderske egzibicije, kaos... i bjegunci završe na groblju gdje i stradavaju te njihova krv oživi Kraljicu Tame: iz zemlje izranja kostur koji se, u prilično korektno izvedenoj (a pri kraju i ludo originalnoj) sceni, postupno pretvara u tijelo žene. 
Radnja se potom seli u L.A. gdje prisustvujemo sirovoj sceni silovanja prsate plavuše koja se uspije oduprijeti nasilnom dečku i bježi u Jakartu kod svoje jednako prsate sestre gdje slučajno pronađe već spomenutu knjigu sa magijskim tekstovima i tako dozove Kraljicu u svoje tijelo.
Ostatak filma sastoji se od gomile groznih pop pjesmuljaka 80-ih, scena 'đuskanja u diskaćima', zavođenja po barovima, softcore seksa, stripteasea bez golotinje... i sve začinjeno sa pokojom manje ili više kvalitetnom 'gore' scenom sisanja krvi. Uglavnom, besmislena parada nebuloza. 
Veliko finale (posljednjih 15 minuta) donosi furiozan obračun sa Kraljicom, nekakvu indonezijsku formu egzorcizma (uz upotrebu svježe zaklanog pijetla), borbu sa ogledalom, zapaljene ljude, eksplozije, (uz jasno vidljiv odraz mikrofona u ogledalu i također jasno vidljive žice kojima ekipa povlači namještaj glumeći magične sile :) )...
Slijedi totalno bezvezan kraj koji bi, kao, trebao ostaviti mogućnost za nastavak.
Šteta. Puno potencijala, a mlaka izvedba, razvodnjena središnjim dijelom filma koji je ne osobito zanimljiva šarena slikovnica glazbe i soft erotike. 
DVD donosi interview sa Djalilom gdje saznajemo vrlo zanimljive stvari o ovom filmu, a i o ostalm Djalilovim 'klasicima' te interview sa Steveom Proutyem koji se svojski potrudio napraviti solidan FX (što mu je i uspjelo) te scenu oživljavanja Kraljice uz Proutyev komentar.
Pogledati samo zbog glavnih glumica koje se zbilja isplati vidjeti (iako se strateški djelovi tijela ne vide :) ), te zbog navedenih pola sata ludila.
Facebook komentari