‘Australia After Dark’ (1974) | Žuti titl

‘Australia After Dark’ (1974)

Nul-nu-zeks-und-nojncih

Nul-nu-zeks-und-nojncih

Ah, ta Australija…

Zemlja kriminalaca i njihovih potomaka, Hrvata i jebača ovaca – ujedno i zemlja koja je proizvela ozploataciju. No nakon gledanja dokumentarca o ovom filmskom trendu, kao i samih naslova iz njegovog zlatnog doba, vrijedi baciti oko i na mondo film koji bilježi samo društvo (ili barem senzacionalističku, eksploatacijsku ideju tog društva) unutar kojeg je iznikao ovaj val sedamdesetih i osamdesetih, s naglaskom na mondo žanru uvijek najmilije elemente: seks i bizarluke, naravno. I ludu naraciju, još naravnije.

‘Australia After Dark’ jest putovanje ‘kroz najmračnije strane Australije’, kako nam poručuje glas na samom početku, što podrazumijeva klasično blesavu kombinacija šokumentarnog i glumljenog, šetnju po Kings Cross u Sydneyju, svojevrsnom Times Squareu Australije sedamdesetih, klubovima i sado–mazo partyjima, opskurnim arty-komunama i sportskim klubovima…

Ima mjesta i za kulinarske egzibicije poput pohanih crva i zmijskog mesa (‘koža se skida lako poput crnih mrežastih čarapa sa striptizetinih bedara’, obavještava nas narator); slikarstvo, poput maljanja boje po golom ženskog tijelu; ples, poput golog plesa dobrih starih, dlakavih i salastih Australki; kiparstvo, posvećeno modeliranju glasovitih australskih ubojica… Nudizam, kupovina bikinija, alkoholizam, gay brakovi, transvestiti, svemirci… Shvatili ste.

Smajl!

Smajl!

Vještice. Gole, naravno

Vještice. Gole, naravno

 

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj

Logiraj se preko: