Sotonisti, pedofili i brkati redneci.
‘The House Of The Devil’ je moderni podsjetnik na ‘horore sotonističke panike’, kakvi su se masovno štancali s prelaska iz sedamdesetih u osamdesete, a ‘Backwoods Massacre’ (poznat i kao ‘Midnight’) tipičan je primjer istog žanrovskog pokrova, B-produkcije iz 1982. godine.
No on, nažalost, nije ni približno tako dobro snimljen kao ‘The House Of The Devil’, ali ionako pruža posve drugačiju vrstu zabave, tek oslonjen o isti koncept sotonizma skrivenog ispod kože naizgled pitoreskne ruralne Amerike, koncept koji je ovdje izveden na jednoj drugoj, grindhouse razini. Daleko je nasilniji, prljaviji i okrutniji, ali i blesaviji i luđi, što je jasno već po prvoj sceni, tako grozno snimljenoj i još groznije odglumljenoj da je neviđeno urnebesna, a opet tako luđački osmišljenoj da je i pomalo uznemirujuća – djevojčica s nogom ulovljenom u zamku za životinje zapomaže pozivajući pomoć, a skupina tinejdžera predvođena starijom ženom ne samo da joj ne pomogne, već ju sadistički i uz smijeh zatuku štapovima, uvjereni da se rješavaju zlog demona.
John A. Russo, scenarist ‘Night Of The Living Dead’ i ‘Return Of The Living Dead’, režirao je nekoliko filmova u životu i ovo je jedan od njih, priča o – kakva ideja! – tinejdžerici koju pokuša silovati očuh (debeli pijani policajac), nakon čega ona bježi od kuće pa tijekom bijega zaluta u šumu gdje je jedva čekaju sotonisti s lešom u fotelji dnevne sobe i mladom djevojkom u kavezu…
Sve skupa je neviđena papazjanija sklepana od porno glume, napadnih glazbenih sekvenci, besmislenih i razvučenih dijaloga te klanja koje film pomalo približava slasheru, s nekoliko mrvica hicksploatacije i ‘Teksaškog masakra’, rasne politike i apsolutno ničega, od čega je, u osnovi, sastavljena većina prve polovice. Kakav koktel, ha?
Jesam li spomenuo to da je Tom Savini radio efekte?
