Romantična komedija na pinku način.
Jedan od onih primjeraka kako se to radi u Japanu – pa dok su nam multipleksi ovih dana zatrpani s naslovima u kojima Justim Timberlake naganja Milu Kunis i sl. komadima filmskog otpada, japanska pinku eiga ostavlja nam u naslijeđe pravi primjerak spoja romantike, humora i seksa. ‘Blind Love’ snimljen je prije šest godina, iako ima onaj nevjerojatno šarmantni, ljepljivi duh pinku eige devedesetih – ljeto, znoj, cvrčci, statična kamera, lijepi klavirski soundtrack, pamet, drama, emocije, perverzne ideje, dabirana ševa…
Osnova svega je kvazi-ljubavni trokut između trbuhozborca i njegove lutke s jedne, slijepe djevojke s druge te trbuhozborčevog prijatelja s treće strane, trokut zasnovan na jednostavnom neporazumu izazvanom nedostatkom osjetila i viškom hormona.
U cijelom tom cirkusu imamo ne samo neke od najneseksipilnijih scena seksa ikada, već i uvijek dobrodošle vinjete iz japanske seksualne (image klubovi sa žnjaranjem školarki u umjetnim vagonima podzemne) i popkulturne (manzai komedija) industrije, a sve to bilo je i više nego dovoljno da ‘Blind Love’ dobije nagradu na prestižnoj dodjeli PG eiga taisho pa čak osvane i na nekim zapadnjačkim filmskim festivalima.