Ajmo Malezija!
Uspon malezijskog filma pratimo već godinama, a razlike su iz sezone u sezonu očite – nekada iznimno jeftini, borelijasti blesavi žanrovski filmovi postali su… pa, samo jeftini, ali više i ne toliko blesavi, još uvijek žanrovski, ali i više od toga. A ‘Bunohan’, kao apsolutni malezijski filmski hype godine na Zapadu, sadrži sve ove odlike u jednom pakovanju – borilački film koji je u osnovi drama. Makar ima tarapane. I krvi.
U središtu radnje je priča o dva polubrata, mladom muay thai fajteru koji zarađuje krvareći u mečevima i starijem plaćenom ubojici. Kada prvi pobjegne usred borbe na život i smrt, drugi je unajmljen da ga pronađe i smakne. Tu je i treći brat, beskrupulozni biznismen koji pokušava izvući lovu iz cijelog kaosa.
No ‘Bunohan’ nije samo film o krizi obitelji, već i sjajno oslikavanje smrti tradicije u kontekstu ‘napretka’ vođenog građevinskom mafijom, a sve to s jako puno stila, posebno kada govorimo o modernoj filmskoj Maleziji.