Na što je to danas spao Hideo Nakata?
Istina, J-Horor je umro prije 10 godina i čovjek je otišao spašavati živu glavu u Hollywood, no kako se baš nije oduševio radom s tamošnjim studijskim sustavom, putovanje svijetom produžio je sve do Engleske, gdje se nekim čudom našao kao redatelj… ovog.
‘Nekim čudom’ ako znamo da je riječ o čovjeku koji je snimio neke od najboljih i najvažnijih japanskih horora svih vremena – ‘Ringu’ i ‘Dark Water’ – a potom zastranio… Pa, do te mjere da sada režira brbljave teen filmove u Londonu. Filmove o modernim tinejdžerima u modernom svijetu modernog Interneta.
Što samo po sebi ne treba biti loše. Lijepo je kad jedan redatelj može snimati sve i svašta, svugdje. Ali’ Chatroom’ ipak nije film kojim se čovjek treba previše hvaliti. Ova pričica o mladima koji chataju na Webu (zbog čega je polovina filma pomalo idiotska, teatralna vizualizacija rečenica s ekrana – fora ideja, ali u praksi nekako ne šljaka), pri tome ‘tjerajući’ jedni druge da rade pizdarije koje počnu izlaziti iz domene cyberspacea u surovu stvarnost – dosadna je, naporna i sterilna, od priče preko užasne glume do fotografije.
Sigurno se tu negdje krije i nekakva poruka o tome kako su nove generacije i nove tehnologije u kurcu, ali nekako sam izgubio volju za njezinim apsorbiranjem već u prvih 20 minuta – možda zato što je sâm film više u kurcu i od novih generacija i od novih tehnologija?