‘Eaten Alive’ (Tobe Hooper, 1977) | Žuti titl

‘Eaten Alive’ (Tobe Hooper, 1977)

Kakav nered!

DVD ovitak

DVD ovitak

A pri tome ne mislim na nekad popularni crtić o neurednom psu kojim sam znao klince vikendom ujutro držati uz TV dok bih ja sa ženom… Ahm – skrećem s teme k’o i Tobe Hooper u ovom… nečemu… Ma, ponekad pomislim da je jedino što je taj čovjek stvarno pošteno snimio “The Texas Chainsaw Massacre” i, uvjetno, njegov prvi nastavak (kažem uvjetno jer ako ga se gleda kao samoparodiju originalnog filma, to je malo remek djelo). Jer “Poltergeist”, “Spontano sagorijevanje”, “Crocodile” i ostatak karijere mu luta bespućima mlakog mainstream horrora a ovaj “Eaten Alive” zaglibio je u mulju popularno zvanom “nit’ slasher nit’ horror nit’ zabavno nit’ strašno a bogme nit’ duhovito”. Duhovito mu doduše nije ni bila namjera (iako se na trenutke možete pošteno nasmijati na očaj koji gledate) no ostalo što sam nabrojao jest – ali se promašilo gadno.

Dakle – priča je varijacija na temu stvarnih događaja iz 30-tih godina 20-tog stoljeća i priče o teksašaninu Joeu Ballu koji je navodno hranio svog aligatora ljudetinom (što nikad nije dokazano no tip se ubio kako bi izbjegao ruku pravde pa je očito da je jelovnik aligatora ipak bio raznovrstan – detalji o cijeloj legendi i istini mogu se saznati iz interesantnog 20-minutnog intervjua sa Ballovim nećakom na 2-disc special edition DVD izdanju) – ovdje upakiranog u lik evidentno poremećenog vlasnika neviđene močvarne rupčage koja se odaziva na ime hotel “Starlight” a čija je zanimacija ne raditi ništa i povremenim gostima nahraniti krokodila koji lurka u barici pokraj kuće. Zvuči zanimljivo – ali na žalost to nije, jer smisao svega potpuno je nejasan – naime, hotelijer ubija štogod skroz bezrazložno, zatim slučajno, onda u naletu besmislenog bijesa, pa jer je netko vidio da je “zločest”…
Dakle, motivi različiti a krokodil uglavnom nepotreban ali dobro dođe kad se treba riješiti leša. Dok i sam ne počne iskakati iz bare gdje se čini da postaje zanimljivo al’ ništa od toga…. Uglavnom i svašta i ništa.

My name is Buck and I am ready to fuck

‘My name is Buck and I am ready to fuck’
Rupa

Rupa

Krokodil je u cijeloj priči tek marginalni “lik” što je šteta jer ta gumena lutka još i najbolje glumi! :))) Dobro, priznat ću, osim Mela Ferrera, donekle Siga Sakowicza (skroz nepoznat a prilično dobar u ulozi policajca) i Marilyn Burns ostatak ili se pre*erava ili preglumljava ili iz nepoznatog razloga izvodi bijesne gliste (prednjače Robert Englund i William Finley – tko pogleda znat će na što mislim – obratiti pozornost na scenu u sobi nakon nesreće sa psom iako mislim da uopće ne trebam naglašavati o kojoj se sceni ili scenama radi :) )

Ludi hotelijer

Ludi hotelijer
Njam!

Njam!

 

 

 

 

 

 

 

Da ne duljim – režijski slabo, glumački jako slabo, radnja još slabija, horror u tragovima… Katastrofa kad se uzme da je prije  ovoga snimljen jedan “The Texas Chainsaw Massacre”! Gledati (ako se baš mora) kao dokument jednog vremena ili primjer lošeg drive-in grindhouse trasha 70-ih.

P.S. U naslovu je dodan “Tobe Hooper” kako ovo ne bi pomiješali sa Lenzijevom istoimenim “kanibalskim klasikom”.

Image

Arminio
Voli sve što vole mladi ... iz 70-ih i 80-ih.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj

Logiraj se preko: