Sjajan SF bez SF-a.
Zapravo, kombinacija glasi ovako nekako – drama, karakterna studija i komedija izmjenjuju se u sat i pol pod šeširom SF-a, tj. premisom o vanzemaljskoj invaziji koja omanju skupinu homo sapiensa ostavi izoliranu u jednom stanu, osuđenu da živi svoj život poput kazališne predstave.
Recept koji smo već vidjeli puno puta kada je u pitanju snimanje žanra s mikro-budžetom, a koji je ovdje ne samo odlično iskorišten, već je i ‘friziran’ inovacijama – riječ je o ljubavnom trokutu (cura-dečko-švaler) rastvorenom jednim ludim susjedom i općim kliženjem u ludilo i kaos, onako kako film odmiče svom kraju, naravno.
Španjolski redatelj Nacho Vigalondo obavio je sjajan posao, pakirajući skromnu premisu u vizualno atraktivni komad ljudske drame ispresijecane bizarnim urnebesom, ali pravu zaslugu za sve nose scenarij i gluma, bez kojih ništa od ovog ne bi bilo moguće, a ni gledljivo. Ukratko, još jedan podsjetnik kako jako malo može dati jako puno, ali samo onda kada se zna što se i kako radi.
