Nevjerojatni maraton nevjerojatnog!
Indijansko prokletstvo, tajna vladina postrojenja iz drugog svjetskog rata za proizvodnju TNT-a, mutacije riba i ptica zbog visoko toksičnih kemikalija koje cure iz spomenutih postrojenja još od 45-te, invazija misterioznih svjetala usred bijela dana i usred mrklog mraka, jezivo čudovište svijetlećih crvenih očiju koje se šulja prigradskim kvartovima i zaviruje ljudima kroz prozore, invazija nezemaljskih letjelica iz kojih izlaze bića raznih veličina – od malih poput lutaka igračaka (!!) do normalnih ljudskih proporcija, “epidemija” ljudi u crnom, bliski susreti treće, četvrte i pete vrste s čovjekolikim vanzemaljcem… I gomile očevidaca!
I sve to u malom gradiću, famoznom Point Pleasantu najpoznatijem po Mothmanu – krilatom biću hipnotičkih crvenih očiju koje je viđano u okolici grada tijekom 1966. i 1967. godine i tragičnoj nesreći rušenja Silver Bridge mosta na rijeci Ohio usred predbožićne prometne gužve 1967. – tragedije u kojoj gine 46 mještana i koja je potakla vlast na inspekciju svih visećih mostova u Americi. I vezi između ta dva događaja koja nadizali i najluđu maštu…
Jedna od najbizarnijh misterija, famozni je Mothman koji se, ljudi kažu, pojavljuje kao navještaj velikih katastrofa. O Mothmanu je snimljena hrpa dokumentaraca, pa čak i (solidan) igrani film s Richardom Gereom (‘The Mothman Prophecies’, 2002) koji se samo očešao o cijelu priču (čitaj: totalno je promijenio) hollywoodizirajući tek dijelić bizarnih događaja. U ovom dokumentarcu po prvi put imamo priliku do detalja dobiti uvid u cijeli slučaj o i oko Mothmana. I ne samo to – ovaj film detaljno pretresa i povijest Point Pleasanta, a ne samo misteriju i tragediju po čemu je taj gradić najpoznatiji. Detalji kreću od najranijih dana grada i legende o inidijanskoj kletvi do katastrofe i rušenja mosta koje se direktno povezuje sa spomenutom kletvom, Mothmanom, vanzemaljcima, ljudima u crnom…
Iako sam znao dosta o ovoj temi, nisam pojma imao koliki su zapravo razmjeri neobičnih pojava u toj godini dana od 1966. do 1967. i koji kao da su prethodili tragičnoj katastrofi nakon koje je sve prestalo naglo kako je i počelo. Naime, Mothman je tu tek sitnica – ono drugo što se događalo gotovo svakodnevno i što se u maratonskoj minutaži od 2 i pol’ (!) sata u detalje secira, apsolutno je nevjerojatno! Sugovornici su obični ljudi, očevici, veći, manji i samozvani stručnjaci za paranormalno, policajci, sveučilišni profesori, povjesničari… Šarolika skupina kojoj možete, a ne morate vjerovati jer priče koje pričaju liče više na solidne SF i horror romane, a na osnovu kojih su, na kraju konca, od Point Pleasanta stvorili i svojevrsnu turističku meku za ljubitelje ovakvih tema (tu je muzej, Mothmanov festival…).
Sve ovo podebljano je originalnim novinskim člancima i s ponešto fotografija tog vremena jer, unatoč tolikoj invaziji nevjerojatnih pojava koncentriranoj u samo godinu dana, autori nisu nigdje iskopali ni jednu fotografiju niti ikakav filmski snimak ni jedne spomenute pojave. Postojli li takvo što ili ne, ne znam (OK – 60-te su to pa je razumljivo da vjerojatno ne postoji ). No sve što fali fino je nadomiješteno solidnim rekonstrukcijama pa sve odiše iznimno intrigantnom atmosferom koja na trenutke uspijeva izazvati priličnu nelagodu i zadržati pažnju unatoč zaista epskom trajanju i lagano nekoherentnom pričanju priče u odvojenim, tematski podijeljenim cjelinama s minimalnim međusobnim spojnicama. A stilski, ovo sve je još i lukavo podebljano fenomenalno koncipiranim i forsiranim aluzijama na naslov – krupni kadrovi očiju sugovornika, kadrovi raznih crvenih svjetala poput semafora ili tek crvenih odsjaja i fleka pa čak i stabla s “ožiljcima” odrezanih grana koje redatelj smješta u kadar tako da sve i svašta asocira na – oči!
155-minutni sveti gral za ljubitelje Mothmana, NLO-a i ljudi u crnom – ovdje sve na jednom mjestu.