Kritika korporativne Koreje upakirana u akcijski triler.
Mitraljezi, fajt i egzistencijalizam – zvuči kao recept za masterpis, barem kada je moderna Azija u pitanju, no iako je nekim čudom ‘A Company Man’ uspio izbjeći ovu titulu, ostaje fino stilizirani, dobar komad žanra. Najveći problem leži u tome što nije uspio izbalansirati dramu i adrenalin, greška koja najčešće vodi u banalnost, ali sve to ne znači da nije zabavan. Štoviše, osim u kategoriji estetike, ‘A Company Man’ pogađa i u pakiranju broja ispaljenih metaka, zavitlanih noževa i agresivnih pomaka udova po satu, a to je ono što se broji kada emotivni dio sklizne u kič. Sve to se odrazilo i u brojkama na blagajnama – u Koreji je postao blockbuster, a odmah se masovno prodao po kontinentu i Zapadu.
Stripovska je to priča o kompaniji koja izvana djeluje kao klasični biznis, a iznutra – doslovno u podzemlju – operira kao organizacijski odbor horde plaćenih ubojica, hladnokrvnih psihopata koji lome vratove kao nindže, a uzijem porokaju pedesetak naoružanih uredskih štakora. Problem nastaje onda kada se jedan od njih zaljubi, odluči dati otkaz i počne raditi greške.
Nije ‘Bittersweet Life’, ali vrijedi pogledati, posebno zbog kolosalnog osvetničkog pokolja u finalu.