Život je zajeban.
Radnja ove drame je smještena negdje u Koreji, bogu iza nogu pa još malo dalje. Devastirano mjesto još liječi rane od korejskog rata. Američka baza u blizini je šansa mladim djevojkama da kroz podavanje američanskim mladićima pokušaju pobjeći iz pripizdine i ostvare svoj američki san. Lokalni mladići na to gledaju s ogromnim prezirom, a vrijeme ubijaju baveći se sitnim kriminalom ili trančirajući pse za lokalni restoran. Kroz ćetiri paralelne priče gledamo borbu za opstanak, želju za uzvraćenom ljubavlju i poštenjem i prije svega normalnim i dostojanstvenim obiteljskim životom u maloj zajednici. Želje su lijepe, ali stvarnost je agresivno sirova.
Težak film majstora korejske drame Kim Ki-duka za kojeg se može reći da stoji s obje noge čvrsto na zemlji i ne želi estetskom kirurgijom uljepšavati život već ga radije prikazati u detaljima onakvim kakav on i jest. Kojim detaljima? Brutalno silovanje, žensko samozadovoljavanje psićem, trančiranje pasa bejzbol palicom (jer su meci ipak preskupi), život u vojnom autobusu u kojem umjesto bojlera koristiš podgrijani vojni karnister, pokušaj likvidacije lukom i strijelama, zarezivanje grudi vlastitoj majci…
