Konačno!
I konačno i napokon – dočepah se ovog filma! Zapravo, nije da nisam mogao i ranije no nakon tone negativnih kritika nekako se nećkah… Ali, na koncu ipak podlegoh, pa recimo isto toliko brojnim pozitivnim komentarima. Prvenstveno, jer vjerujem legendarom Alanu Jonesu koji ovaj “novovalni” giallo hvali gdje god stigne. A ako to radi jedan od najvećih “giallomanijaka” i vjerojatno najveći obožavatelj i “kućni” prijatelj Daria Argenta sa čijim opusom iz najboljih dana uspoređuje ovaj film debitanta Alexa Infascellia, onda ovo valjda nešto i vrijedi!
I? Pa… vrijedi! Štoviše, vrlo je, vrlo, vrlo dobar! Iako nema standardne “kvake” gialla – neočekivane obrate i “whodunit” element koji bi gledatelja natjerao da, zajedno sa likovima, razbija glavu tko-koga-i-zašto, ima sve ostalo što giallo čini giallom – nešto krvi, bizarnost, dobru dozu neočekivanosti, kameru u očima ubojice (POV) i stila na tone! Dakle, ubojicu vidimo već u prvim minutama filma. No ne vidi ga Simone, slijepi mladić koji vrijeme ubija prisluškujući telefonske linije, Internet video chat i raznorazna druga telekomunikacijska čudesa te tako slučajno naleti na razgovor ubojice i njegove slijedeće žrtve. Policija se hvata za slamku i preko njega pokušava otkriti opakog luđaka koji svakom svojom žrtvom mijena identitet. Jer Simone je glas dobro zapamtio. Ali, i ubojica dobro pamti…
Alex očito zna znanje i dobro se nagledao klasika žanra (podsjeća li zaplet malo na “The Cat O’ Nine Tails”? 🙂 ) iz kojih izvlači najbolje pa uspijeva držati tenziju koja dovoljno nabrijava gledatelja tako da mu eksplicitni gore uopće ne treba da bi izazvao šok i iznenađenje a poznavanje ubojice pretvara u prednost jer samo gledatelj zna kad slijedi “ono glavno”. Fenomenalni rad kamere, bizarni kutovi, montažne ludosti korištene čak i u običnim scenama dijaloga, ludorije sa fokusom, sjenama i genijalno vješto nabijanje tenzije i pričanje priče zvukom, “potpisom” ubojice, bolestan finale… Jako, jako dobro!
Iako ga kvalitetom, od post-Argentovskih gialla, daleko iza sebe ostavlja 4 godine mlađi Puglielliev “Occhi di Cristallo”, Alex je pokazao da zna kako se to radi. Čekamo slijedeći…
A ti Argento, trgni se! “Do You Like Hitchcock” i “The Card Player” su jad&bjeda u odnosu na ovo… “Klinci” su te prešišali! Nadam se da će tvoj najnoviji giallo “Giallo” konačno pokazati ‘ko je gazda…
