"Svi pričaju samo o američkom snu. Mi ga ovdje živimo i neka sam proklet ako ga ja ne ostvarim!"
Američki san… Američki film… Mark Borchardt, vječiti gubitnik, sa nezavršenom srednjom školom (odustao jer misli da nema što naučiti!), već u kasnim dvadesetima i već sa troje svojih klinaca, u stalnom sukobu sa njihovom majkom sa kojom više ne živi, u sukobu sa samim sobom i svojim problemima sanja svoj američki san fanatično opsjednut željom da snima i snima i snima i u svom životu punom promašaja da konačno u nečem uspije. Čami u autu na samotnom parkingu obližnjeg aerodroma gdje jedino može imati potrebnu izolaciju za kreativan rad između dostavljanja novina i čišćenja groblja čime jedva spaja kraj s krajem i piše scenarij za svoj prvi cjelovečernji film "Northwestern" i okuplja ekipu sa kojom će snimiti svoje remek djelo. Okolina koja ga okružuje i koja ga podržava uz onu "ako ga ne možeš pobijediti, pridruži mu se", pomirivši se s činjenicom da ga se ne može urazumiti, jednako je impresivno nebulozna – otac i majka također međusobno u konfliktu, braća koja ga smatraju ne baš normalnim, prijatelji – neki blago rečeno nevjerojatni, čini se ili lagano "usporeni" ili opako napušeni, pomalo kroneri a uglavnom liječeni ovisnici o kockanju zbog nekontroliranog struganja instant lutrije (ne šalim se!) i totalni čudaci, legendarni cinični starčić u poodmakloj dobi, ujak Bill, glavni financijer i izvršni producent kojeg sve to skupa zanima kao i žirafu štrajk jer osnovna mu je preokupacija povrat uloženog i pijuckanje pepermint rakije sa Spriteom (!) uz stalno bockanje Marka kakvom zajedljivom (i urnebesnom) primjedbom. Čitav jedan mikrokozmos koji kao da je pao sa druge planete!
Zapravo, povremeno mi se činilo kao da gledam likove iz nečega nalik na "This Is Spinal Tap" – samo o rednecku filmašu amateru koji želi pobjeći iz učmale sredine a ne ocvale metalce na zalasku karijere! I to pravi dokumentarac ma koliko god se činilo da je lažnjak! Ma, da parafraziram jednu rečenicu iz legendarne "Haznfefer" epizode Duška "Zekoslava Mrkve" Dugouška: da ne znam da gledam pravi dokumentarac, pomislio bih da je mockumentary!
Mark se bori sa gubljenjem interesa svoje ekipe neviđenom energijom i bravuroznim laprdanjem kojim nastoji podići moral, bori se sa sporokapirajućim prijateljima koji ne mogu sastaviti dvije suvisle rečenice a kamoli provesti njegove zamisli jer većinom ne razumiju što uopće govori. Ali nikad ne gubi živce pa čak ni kod 30-te repeticije Billovog monologa od 3 rečenice… No očito je da od “Northwesterna” neće biti ništa zbog nedostaka novca pa Mark sa istim entuzijazmom kreće završiti svoj ranije započeti kratki filma "Coven" (dodatak na DVD-u i vrlo zanimljivo 35 minutno horror djelce) kojim namjerava namaknuti novac za dovršetak "Northwesterna" uz klasične metode štednje poznate za kućnu produkciju – minimalna ekipa koju povremeno čine čak i njegova majka iza kamere (unatoč činjenici da ne zna ni gdje u kameru treba gledati) pa čak i vlastiti klinci koji drže gumb na maloj 16mm bolexici dok snima svoje krupne planove i spavaju s njim u sobi za montažu koju radi danonoćno.
Smiješno, tužno, depresivno, urnebesno, dirljivo… Epopeja jednog amatera i jedne ideje i prilično motivirajući prikaz kako se ne odustaje čak ni kad je očito da nema šanse. Pardon – skoro pa nema šanse. Jer jasno je da nedostatak novca i more problema ne mogu srušiti brdo snova pa makar trebale i godine da do njih dođeš. A Mark ima vremena. I volje u epskim količinama. Sa samo jednom misli na pameti: snimati, snimati, snimati, snimati, snimati… I u svom životu punom promašaja konačno u nečem uspjeti pa makar se sve skupa činilo kao borba sa vjetrenjačama.
"Coven" je imao svoju premijeru. "Northwestern" još čekamo… 🙂
