Ako ste mislili da je samo afrički film opsjednut urocima, vještičarenjem, vradžbinama i hokus pokus abrakadabrom, eto podsjetnika da je i Tajland u svojoj autohtonoj ponudi uvijek volio, ali i još uvijek voli pozabaviti se takvim temama kao predloškom za horor u obliku brutalne sapunice s izletima u gore. Nešto slično poput mase hongkongških filmova s urocima i posljedičnim riganjem glista & crvi, o kojima smo pisali i u ‘Povratku Žutog titla’.
‘Art Of The Devil’ primjer je kako spojiti tradicionalne uroke i svijet mobitela, Interneta & Mac kompjutera, hit-film o tajanstvenim, crnomagijskim ubojstvima milijunaševe obitelji i novinaru koji istražuje slučaj. Na trenutke izgleda kao niskobudžetni tajlandski horor prepun nepotrebnih slow motiona i loše režiranih skerova, ali na druge trenutke kao skupi šok-tretman sa stilom koji beskompromisno udara u glavu. Nažalost, većinom je mlitav i nikakav, ali i nakrcan riganjem krvi i zgodnim ženama, uz pokoji rave, seks s babom i jednom mrtvom bebom na roštilju.
.
‘Art Of The Devil’ mi je zapao za oko kada sam bio u Tajlandu (s polica svih DVD shopova vrištao je kaver sa ženom koja povraća žilete!), ali ga nisam kupio jer nije imao prijevod. Sada sam se, kada me zaintrigirao info o nastavku (vidi link na plakate na forumu), dočepao bootlega prvog dijela s fanovskim žutim titlom. Ne bih žalio da sam dao desetak kuna za njega u Tajlandu, ali s nekom većom cifrom bih se već osjećao pokradeno.
