I tako je 'August Underground' postao trilogija…
Freda Vogela i njegova prava mala poremećena amaterska horor-remek djela upoznali ste u 'Povratku Žutog tila', za koji je pokoju rečenicu priložio i sâm Vogel. Šest godina nakon prvog nastavka, Vogel se stariji i iskusniji vraća s novim vizualnim dnevnikom serijskog ubojice.
Koncept je, dakle, i dalje isti, samo vjerniji nego ikada do sada – opet gledamo što su kiler i njegova pomoćnica/djevojka zabilježili na malu digitalku tijekom haranja suburbijom američke pripizdine, što podrazumijeva tulume i šetnje gradom, ali i gašenje cigareta na rane iskasapljenih žrtava, vađenje crijeva, rezanje glava, ubijanje životinja, cijeđenje krvi iz arterija, čupanje bebe iz utrobe trudnice i fascinantnu scenu božićnog napada na obitelj te silovanje i masakriranje tročlane familije, izvedenu iznimno realno.
U tome i leži poanta cijelog 'AU' projekta – 'August Underground' ostao je jednim od najpoznatijih primjera tzv. 'umjetnosti rekonstrukcije', tj. jedan od rijetkih 'lažnih snuffova' kojem biste povjerovali vjerodostojnost da ne znate da iza njega stoje mastori iz Toe Tag Picturesa. A obzirom da mu je to bila cijela namjera, misija je obavljena uspješno pa 'Penance', veliko finale trilogije, tako postaje još jednim horor filmom koji se oslanja na trikove 'Guinea Piga'/'Blair Witcha', ali odlazi daleko, daleko dalje…
