Podsjetite me da konačno prestanem slušati britansku filmsku kritiku.
Oduvijek su poznati po tome da će razvikati svako domaće govno kao masterpis, ali nikako da prestanem biti znatiželjan – tako sam negdje čitao da je ‘Before Dawn’ ni manje ni više nego briljantan spoj drame i zombi-horora, saga o bračnom paru koji odlazi na put liječiti krizu veze, a onda upadne u daleko veću krizu kad im odmor naruše živi mrtvaci.
Nažalost, ‘Before Dawn’ je još jedan ultra-jeftini komad britanskog pokušaja pakiranja zombija u pametniju ambalažu, s debelo ograničenim resursima i scenarijem koji se vuče sporije od čovjeka s motorkom odrezanim stopalima, amaterska kvazidrama s jednim i pol zombijem i 80 bačenih minuta ničega. Zajedno s treskavom kamerom, groznom fotografijom i stravično iritantnim soundrackom. Pun paket, dakle.
Možda je vrijeme da stavimo moratorij na zombi-žanr, jer prezasićenje tržišta stvarno vodi do poplave smeća i opasnosti da ćemo se toliko zasititi žderanja ljudetine da ćemo izgubiti volju čak i za ono što stvarno valja? Ma koliko ‘ono što valja’ danas dobivali rijetko…
treba staviti moratorij na britanski tisak. barem na većinu tiska