‘Being Twenty’ (1978) | Žuti titl

‘Being Twenty’ (1978)

Naše junakinje u trenucima opuštanja

Naše junakinje u trenucima opuštanja

Jedna od inspiracija za ‘Hostel 2′.

Kada smo prije koje godine Marko i ja u Firenci intervjuirali Takashi Miikea, jedno cijelo poslijepodne proveli smo u bezuspješnoj potrazi za ovim filmom, kopajući po DVD shopovima ne bi li našli klasik Fernanda Di Lea, kralja talijanskog filma sedamdesetih (čovjeka koji je snimao nezaboravne krimiće, akciće i eksploataciju s, između ostalim, Henry Silvom). Tada bezuspješno.

Jedan od razloga zašto smo zapamtili ovaj film kao nešto što moramo nabaviti jest intervju u kojem je Eli Roth izjavio da mu je upravo ‘Being Twenty’ jedan od filmova koji mu se posebno usjekao u pamćenje, film u kojem dvije seksi 20-godišnjakinje Lia i Tina (We’re young, hot and pissed off) putuju Italijom, tulumare, ševe se, kradu i zajebavaju, a nakon slave anarhične mladosti završe… pa, nećemo posve spojlati, ali recimo samo da je ovo jedan od ozloglašenijih naslova iz klase ‘Last House On The Left’ i ‘Late Night Trains’.

Duh europskog eksploatacijskog filma sedamdesetih, koji je itekako prisutan u ‘Hostelu 2′ (i koji je na kraju krajeva uvelike zaslužan za to što je toliko dobar, onoliko koliko je duh američkih studentskih seks-hororaca osamdesetih činio primamljivim prvi dio), ovdje doslovno pršti s ekrana, a ‘Being Twenty’ je istinski masterpis talijanske eksploatacije, snimljen kao prilika da Gloria Guida (bivša Miss Teen Italije 1971., s karijerom u soft porno industriji!) i Lili Carati (Miss Italije 1975., s karijerom u soft porno industriji!) ponovo pokažu svu svoju tjelesnu (ne i glumačku) raskoš.

Sada kada sam ga konačno pogledao, jasno mi je zašto je Roth toliko pukao na njega – od priče o dvije cure koje ljetovanje provode pokušavajući naći partnere za seks u grotesknoj komuni prepunoj smrdljivih i impotentnih džankija, preko društvene kritike i filozofije, feminizma, patrijarhata & ženske seksualnosti, do velikog, brutalnog i mračnog finala. Sve u službi spolnog, klasnog, generacijskog i političkog rata Italije sedamdesetih, baš kao i spomenuti ‘Late Night Trains’.

Sve to sa sisama, grupnjacima, frikovima, besmislenim glazbeno-plesnim intermezzima i jako lijepim guzama. Samo pazite da gledate originalnu, talijansku verziju, a ne izmasakrirani i dabirani engleski import!

Finalno klanje

Finalno klanje
Gloria Guida

Gloria Guida

Image

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.



Komentiraj

Logiraj se preko:


*