Konačno nabavih i to čudo! Prvi film sad već legendarnog tajlandskog kaskaderskog manijaka Panne Rittikraia i originalna verzija famoznog Panninog nazovi-remakea istog naziva iz 2004. o kojem smo već pisali (pogledati ‘Arminio Grgić: osvrti’ i ‘Udine Far East Film Festival 7′)!
Ovo Pannino ‘čedo’ u kojem je Panna kaskader, koreograf borbi, glavni glumac, scenarist i redatelj – ma skoro pa ‘one-man-show’ :), film je u koji je Panna pretočio svu zaludjenost kineskim akcijadama tog vremena i koji je u svoje vrijeme bio svojevrsna prekretnica popularnog žanra akcijskog filma u Tajlandu te inspiracija mnogima za eksploziju ‘kostolomnih’ filmova, koji su većinom ostajali nepoznati izvan granica Tajlanda ili u sjeni tada hiperproduktivne hongkonške borilačke kinematografije (primjerice, za današnju zvijezdu tajlandske borilačke akcijade, Tonya ‘Ong-Bak’ Jaa ovo je bio kamen temeljac zanimanja za žanr i ono što je upravo i potaklo tada mladog Tonya da se kasnije baci u glumačke i borilačke vode, a kasnije uspije postati i štićenik svog idola Panne).
Sa novom verzijom, ovaj ‘Born to Fight’ ne dijeli ništa osim naziva, autora i neviđeno suludih akcijskih scena i kaskaderskih ludosti, ali sa naglaskom na borilačke vještine, a ne na pucačinu i sređivanje protivnika gimnasticiranjem kao u novoj verziji.
O samoj priči ne mogu puno jer VCD koji sam nabavio (a vjerojatno je i jedino postojeće izdanje ovog filma u bilo kakvom formatu) nema nikakav titl – no po onome što se može iskopati na Internetu (a i odgovara događanjima na ekranu) stvar je vrlo jednostavna: tajni agent bježi od grupe kriminalaca koji ga se žele dočepati zbog informacija koje ima a koje ih mogu uništiti. Bježi na izolirani otok gdje se skriva, ali loši momci (banda nalik na ninje 
) ipak ga pronalaze i, u vrlo opakoj borbi, hvataju. U potragu za njim, vlasti šalju stručnjaka za borilačke vještine kako bi ga pronašao i spasio…
Standardni kliše-zaplet samo je podloga za iživljavanje u tučnjavama, jurnjavama, smrtonosnim egzibicijama i ostalom što je kasnije postao ‘trademark’ Panne i njegovog kaskaderskog tima u 50-tak filmova koliko su ih snimili do današnjih dana i antologijskih ‘Ong-Bak’ i ‘Born to Fight 2004′.
Iako sve izgleda jako trashy i amaterski, gotovo nalik na turske klasike legende Cuneyta Arkina, ono što vas čeka rijetko da je tko snimao u to vrijeme na taj način. Tu su jako, jako sirove scene borbi koje izgledaju vrlo realno i nenamješteno, a potpuno su ‘kontaktne’ – zadaju se pravi udarci što se rijetko viđalo i u HK borilačkim filmovima u to vrijeme. Udara se u glavu, tijelo, iz skoka, sa zemlje, iz okreta… Pada se sa velikih visina na zemlju, obara protivnike u impresivnom obračunu na motorima pri čemu imamo prilike vidjeti i nekoliko ‘letećih točaka’ gdje vozači-kaskaderi lome kosti preletajući parkirana vozila u koja se zabiju pri punoj brizni ili proljeću kroz jumbo-plakate – i sve prikazano iz više kutova i slowmotionom kako nam ne bi promakao ni jedan detalj. A sve bez žica i klasičnih mjera zaštite!
I tu su obilato korištena ‘zakucavanja’ koljenima i laktovima (Thai-Boxing štosevi) i borbe u skoku, a ne zaboravimo ni na neugodnu scenu nokautiranja klinca, koja parira sličnoj sceni bacanja djevojčice na trijem kolibe iz remakea. Veliko finale donosi 20 minutni obračun sa motoriziranim, a onda i ‘ninjoidnim’ banditima koji je teško opisati riječima jer je pojedine scene šteta upropastiti opisivanjem nečega što jednostavno treba vidjeti…
Šarmantno loš dubbing i zvučni efekti (čini se da je cijeli film snimljen bez zvuka i naknadno sinkroniziran govorom i očigledno sintetičkim zvučnim efektima), narator koji uvodi u priču, ‘posuđen soundtrack koji se, između ostalog, sastoji i od glazbe iz ‘Ramba II’ i legendarne teme iz serijala ‘Miami Vice’ koja ovdje svira na špici (i zbog toga mi uopće nije jasno iz koje godine je ovaj film, jer navedene teme su iz 80-ih a godina produkcije ovog čuda je 1978.!?) uz štih 70-ih i 80-ih i impresivnu sirovu akciju, vrhunska su zabava… unatoč nedostatku titla i VCD-u izrađenom iz isprane, izlizane i 4:3-cropane VHS kopije kakvih se sjećamo iz doba piratskih videoteka…
Pa stoga – kokice, čips, flips (ili što već preferirate) u ruke, ekipu na kauč i VCD u player. Ako nekim čudom ne znate tajlandski, a trenutno nemate ni simultanog prevodioca pri ruci ( ), prevrtite prvi disk tek da vidite kako Panna trenira, a drugi odgledajte pozorno i to zatvorenih usta ako budete mogli.
