Najcrnji komad “bruceploitationa na silu”!
A istovremeno apsolutno genijalan primjer kako se “atraktivnim” naslovom zapadnjačka publika nastoji navući da ubije sat i pol’ slobodnog vremena pretvarajući jedan urnebesno očajan, stupidan i do bola banalan trash honkonške instant borilačke kinematografije 70-ih kakvih sam se nagledao kao klinac dok sam, opsjednut kung-fu filmovima, gledao svaki pohodeći kina, u komad bruceploitationa, na silu mu prikeljivši scenu koja otvara film: nadgrobni spomenik legende u koji udara grom i iz kojeg iskoči nitko drugi doli, valjda, Bruce Lee (zapravo, žgoljavi dubler ili tko/što već)! Naravno, ne samo da je to najdebilnija scena ikad nego nema ama baš nikakve veze sa ostatkom stvari osim kao opravdanje da se film nazove “Bruce Lee uzvraća udarac iz groba” i utrži nešto sitniša eksploatirajući ime legende…
Naravno, i glavni glumac prekršten je istom “tehnikom” (Bruce K. L. Lea – u originalu Jun Chong |o) ) koji se u (krajnje neatraktivnim) borbama, “bruceleeovski” glasa (sinkronizirano). Dakle, svi glavni postulati bruceploitationa zadovoljeni! Naravno, kad bi bila dostupna originalna widescreen hongkonška a ne P&S i na engleski standardno grozomorno očajno sinkronizirana sprdačina, možda bi ovo bio samo solidan HK kung-fu trash. Ovako je natprosječno jadan bruceploitation bizarluk.
Naravno da vas ne zanima, ali svejedno ću: dakle, netko je ubio senseija. Njegov prijatelj istražuje tko i zašto. Vrijeme je za osvetu. Reciklaža uz, naravno, potpuno predvidivi rasplet koji slijedi! A onaj tko mi prvi smisleno poveže naslov sa ovom pričom, dobije moj Bruce Lee album i sličice (čim ih nađem negdje na tavanu 🙂 )
Biseri koji, redajući se jedan za drugim, ovaj film čine perlicom ludosti (ah poetike) a opaki su kadrovi junačine koji pije mlijeko, iste te junačine koji se ne odvaja od urne sa pepelom svog majstora koju, u velikoj kutiji ukrašenoj slikom pokojnika, stalno nosi oko vrata (vjerovali ili ne!) dok šeta gradom, istražuje a ponekad se i šora…
Iako po bruceploitation nebuloznosti još uvijek prednjače apsolutno nedostižni klasici poput “Clones of Bruce Lee”, “Bruce Lee vs. the Supermen” i sličnih dragulja, ni ovo nije za gurnuti pod tepih!
I kao šećer na kraju – ne, ovo nije režirao Umberto Lenzi! Lenzi sa ovim nema ama baš nikakve veze iako ga, uokolo na Internetu, potpisuju kao redatelja (!)…
Zbog očitih problema sa pravima i najvjerojatnije “public domain” statusa, film ima bar desetak dvd izdanja. Svejedno je koje izabrali (a nađe se i za pola dolara kakvo sam nabavio u sklopu jedne veće narudžbe da zaokružim cifru – da ne bi netko pomislio da sam možda namjerno išao nabavljati nešto slično iako ne poričem da su mi takve stvari drage, ehm 🙂 ) jer sva su jednako loša (najgori mogući VHS transferi) 🙂
