Citadel (2012)

kuc-kuc

Irsko-škotski fantastični prikaz neuspjeha projektiranih blokova/naselja za najsiromašnije. Mladež koja je trebala dati polet i zamah novoj generaciji klinaca “s krovom nad glavom” pretvorila se u dangube i pogrbljene štetočine koji pravo lice skrivaju kapuljačama, a đankiji nisu lelujavi od utjecaja kvartovskih opijata nego su zombiji zaraženi virusom koji poput plijesni izbija iz samih temelja gigantskih betonskih stambenih blokova. Mladi Tommy je probao preseliti svoju obitelj, ali zaražene bitange su mu ubile trudnu suprugu, no bebu su marljivi doktori uspjeli spasiti. Lokalni svećenik mutne prošlosti uspjeva ga privoliti da plan o bijegu pretvori u želju za osvetom, što je puno teže ostvarivo nego što zvuči jer Tommy, osim što je prestrašen i shrvan samohrani otac, boluje od agorafobije ili straha od otvorenih prostora.

Bojao sam se digitalnog syfy gulaša i loše realizacije, ali ‘Citadel’, prvijenac redatelja Ciarana Foya, ispao je bolji film od očekivanja. Uspjelo je to ukomponiran socijalni rez u kojem se “zombije” spojilo s hillbilly rednecima pa s klincima s kapuljačama čija popularnost kao otočkih babaroga još uvijek ne jenjava, iako je od destruktivnih prosvjeda i masovnih krađa prošlo već dosta vremena, ali očito je bila potrebna nadogradnja. Slijepi ministrant priziva ambijent Davida Lyncha, a velečasni (izvrsni James Cosmo) cijeloj priči daje duhovno-nadrealnu, demonsku komponentu i iz horor-trilera pretvara u fantazijsku osvetu s eksplozivnim finalnim okršajem. Siva, bezbojna betonska fotografija pun je pogodak, a beživotni ugođaj odlično je pojačan komornim soundtrackom. No da sve nije tako sivo, tu je i optimistična medicinska sestra za čije je zjenice Tommy opasno zapeo i koja predstavlja nadu za neki novi, manje sivi i bezdržavno-poticajni početak…

Rednek? Zombij? Đanki klinac?

Vidim, a slijep sam!