Tri su razloga za zaljubiti se u ovaj film – Tony Leung, Shu Qi i dvojac Wai Keung Lau & Siu Fai Mak!
I to, naravno, prije samog gledanja. No opet, ovaj posljednji jest pomalo problematičan, ako znamo da je dvojac nakon 'Infernal Affairs' gadno kiksao i snimio grozomorni 'Initial D', kojeg čak nisam ni mogao odgledati do kraja. Je li moguće da su bez snažnog scenarija koji nosi cijelu stvar i Doyleovog 'savjetništva' na fotografiji Keung Lau i Siu Fai Mak zapravo bez nekih jakih redateljskih aduta?
'Confession Of Pain' najavljivao se kao povratak u formu, i da – film je OK. Nije 'Infernal Affairs' i ima svojih mana i manica, nekih loše izvedenih dijelova i razvučenih pa čak i pomalo šlampavih komada u cjelini, ali cjelina je zapravo zanimljiv triler koji opet počiva na… pa, na snazi zajebanog scenarija, odličnog 'dizajna' i strašne glumačke postave.
Priča o policajcu i detektivu/alkosu koji istražuju ubojstvo oca policajčeve žene (najkraće i najjednostavnije rečeno) nije najbolji film koji nam je Hong Kong isporučio u posljednje vrijeme (ne mogu se oteti dojmu da bi Johnnie To s datim materijalom daleko više razvalio), ali svakako ga vrijedi pogledati. Jer je (najkraće i najjednostavnije rečeno) dovoljno solidan za ubiti dva sata. Zapetljan, stajliš i taman toliko depresivan koliko treba biti, iako se ne možete oteti dojmu da na pladnju u isto vrijeme nudi materijal za jedan solidan klasik, koji nikako da se iskoristi.
