‘Cops Vs Thugs’ (1975.)

Ovaj sam film pogledao kod kuće prije dvije godine i bio je OK. Zatim sam ga prošle godine ponovno zavrtio pred očima, ovog puta u puno boljem ambijentu – u kinu na Mostri, gdje se prikazivao u sklopu festivalske retrospektive japanske kinematografije, u dvorani punoj entuzijastičnih fanova koji su počeli skandirati već kad se na platnu pojavilo ime redatelja. I bio je briljantan! Dovoljan razlog da se ponovi gradivo, tako da sam si ga večeras pustio opet, ne bi li utvrdio kojoj strani kvalitativne ljestvice više naginje. Rezultat – 1:0 za briljantno. Jedna od vodećih Fukasakuovih kritika korumpiranosti svih dijelova sustava strpanih u žanrovske okvire jakuza filma, ovog puta ne secira samo gangstere, već i muriju, pokazujući da između dvije strane zakona baš i nema toliko previše razlika, jer i jedni i drugi imaju svoje ciljeve do kojih su spremni doći kojim god sredstvima mogu, ne nužno i onih u vezi sa zakonom. Situaciju dodatno komplicira odnos glavnog detektiva i vođe mafije, gotovo pobratimljenih čuvara međusobnih leđa, što se baš previše ne sviđa niti jednoj strani suprostavljenih sličnosti…


Kinji Fukasaku jedna je od alfi, omega, beta i gama jakuza eige, redatelj nekih od najboljih žanrovskih bisera i autor slavljenih i rimejkanih klasika, koji je postao dio gornjeg doma japanske filmske povijesti davno prije nego li se oprostio s ‘Battle Royale’ (2000.). Pokojnik je ostavio bogato naslijeđe – 60-ak filmova najrazličitijih žanrova, a ‘Cops Vs Thugs’ jedan je od najboljih iz ladice nasilnih, prljavih, ali i pametnih krimića, s pečatom autorova prepoznatljivog stila (dobra mjuza, kamera iz ruke, Bunta Sugawara u glavnoj ulozi…). Krimić, drama, agresivni seks, korumpirani političari, brutalne cipelarke, pucnjava, odrezane glave, pišanje u prostoriji za ispitivanje i hrpa režećih, tvrdoglavih, nemoralnih, ali grešaka svjesnih jakuza & policajaca s mudima do poda i zdravim razumom kojeg treba tražiti povećalom.