Generacije se mijenjaju, ali zemlja je vječna.
Sabu je genijalac. Jednostavno, moralo je doći do ovoga – čak i kada bi mu filmovi nekada znali biti mediokritetska mješavina odličnog i čistog sranja (‘Unlucky Monkey’), a čak i ako bi ga optužili da uvijek izvlači iste trikove iz rukava, sada je jednostavno jasno da sve što je raslo i raslo, te sve za što smo mislili da je kulminiralo s ‘Postman Blues’, konačno ima svoj novi vrh – ‘Dead Run’ je njegov najbolji, najkompletniji i najozbiljniji film do sada.
‘Dead Run’ je egzistencijalistička drama koja kroz temelj maloljetničkog bijega od doma dodiruje mnoge standardne teme suvremenog japanskog filma, od suicida do uloge organiziranog kriminala u životu tzv. običnih ljudi, majstorski odrađena emocionalka koja puca na bezbroj razina.
Uz odličnu glumu mladih junaka (Yuya Tegoshi kao Shuji i Hanae Kan kao Eri), klasično razvaljujuću glazbu i zbirku predivnih kadrova, tu su i sitni aduti za prave fanove, kao što je Susumu Terajima u maloj, ali pamtljivoj ulozi na samom početku ili Ren Osugi kao utjelovljenje zlog, sadističkog šefa mafije, sklonog silovanju djevojčica i brutalnom iživljavanju na dječacima.
Trčanje, nasilna škola, katolički svećenik i njegova mračna prošlost, reket, piromanija, problematični brat, razdjevičenje i nekoliko ubojstava. Obavezna lektira.
