‘Deadly Outlaw Rekka’ (2002.)

Ne znam što bih rekao, jer ne znam može li gangsterski film nakon ovog ikada više imati smisla… ovo je… ovo je toliko prokleto savršeno da mi se već pri prvom gledanju na pomalo sjebanom DivXu ‘Rekka’ popeo u top 10 nedodirljivih filmova Takashija Miikea, ali nakon što sam si konačno kupio DVD (nažalost, bez impresivnijih dodataka, osim dobrog intervjua s Miikeom; ipak, želite li saznati nužne detalje o pozadini cijele priče, kupite i pročitajte Tomovu knjigu ‘Agitator’!) i odgledao ga ponovo ostao sam… bez teksta.


Savršeno, u svakoj sekundi. Miike je ponovo pokazao da se može igrati sa žanrom kako god želi, a da pri tome ne zastrani – tako je ‘Rekka’ istodobno i najluđi stripovskog vrtuljak i ozbiljna drama, akcijski film koji maksimalno iskorištava svoj potencijal i veliki hommage Nobori Andi, bivšem jakuzi proslavljenom po glumi u filmovima zasnovanim na preuveličavanju epizoda iz njegovog stvarnog života. Štoviše, riječ je čak i o polu-parodiji Miikeovog vlastitog ‘Agitatora’, čija je ‘Rekka’, u neku ruku, rock and roll verzija. Ma kako vi to protumačili. A ne želim da tumačite – želim da gledate!





Riki Takeuchi, najeća zvijezda japanskog V-cinema tržišta (uz Sho Aikawu, s kojim dijeli platno/ekran u Miikeovoj trilogiji ‘DOA’), ovdje je Kunisada, jakuza vatrene krvi čiji je životni kredo: life isn’t about living long! te koji je zapravo jedini istinski, Pravi Jakuza, temelj neiskvaren dobom u kojem je čast postala potrošnija roba nego u Fukasakijevim jakuza klasicima iz 70-ih. Fukasakijev ‘Graveyard Of Honour’, kojeg je Miike također maestralno obradio, isto je neskrivena velika inspiracija: štoviše, glumci Miikeovog ‘Agitatora’ i ‘Graveyarda’ čine 99 posto glumačke postave ‘Rekke’!


Kunisadina misija je jednostavna – osvetiti smrt vođe svoje obitelji, preko koje mnogi žele prijeći, ne bi li sačuvali mir i sklad bandi na teritoriju. Slijedi borba jednog čovjeka (i njegovog frenda) protiv svih. I to kakva borba!


Savršenstvo kadrova, koji samo čekaju da ih netko iščupa i urami na zidu, kombinirano je sa savršenstvom krvavih akcijskih scena, briljantnom glazbom (Flower Traveling Band) te sitnim trikovima kojima Miike okreće žanr naglavačke i pretvara ga u nešto posve novo, zahvaljujući hrabrim poigravanjem klišejima. E da, jesam li spomenuo da jednu od uloga ima i Sonny Chiba?





Tarantino bi, ukratko, prodao oba bubrega da može snimiti nešto ovakvo, a 99,9 posto američkih redatelja potpisalo bi i pedeset ugovora s vragom da mogu znati i prije svega smjeti odraditi ovakav posao. Al’ jebiga, ‘Rekka’ je jedan i jedini i tako prokleto dobar da ga planiram ovih dana pogledati opet… i opet… i opet…