Smrtna kazna je jedan od najvećih legislativnih paradoksa i nije čudo da se zdravi ljudi i dalje čude i zgražaju nad postojanjem jedne takve institucije u modernim državama.
Nagisa Oshima, jedan od najvećih majstora bogate povijesti japanske kinematografije, zgražao se još 1968. godine, kada je ponukan poslijeratnom anketom po kojoj više od 70 posto Japanaca podržava smrtnu kaznu jednostavno morao snimiti nešto da im pokaže koliko su u krivu. S Oshimom i njegovim filmovima uvijek znate na čemu ste – ljuti ljevičarski kritičar sustava, dežurni provokator i kirurški precizan rezač svih iskvarenih pora japanskog društva i ovim, crno-bijelim filmom demonstrira svoj prijezir prema državi koja je u isto vrijeme u stanju zabranjivati ubojstvo, ali i ubijati.
'Death By Hanging' je urnebesna crnohumorna farsa o korejskom osuđeniku na smrt zvanom R, koji preživi smaknuće, ali pri njemu izgubi pamćenje. Nacionalistički i rasistički nastrojeni policajci ne znaju što bi sad s ovim Korejcem, obzirom da bi vrlo rado ponovili proces, ali im to zakon ne dopušta, jer R čiji je vrat bio prvi put bio stavljen na uže više nije ista osoba.
Kreće show rekonstrukcije kojim mu blesava murija pokušava vratiti pamćenje, od njegova djetinjstva (uzrok) do samog zločina (ubojstva djevojaka) za koji je optužen (posljedica), a u konačnici dobivamo dva sata pametne, dijelom dosta kazališne zabave, društvenog komentara te snažne kritike sjebanih državnih mehanizama i imperijalizma, koja se daju primijeniti puno šire od Japana.
