‘Death Warrior’ (1984) | Žuti titl

‘Death Warrior’ (1984)

Ako ste se ikad pitali kako bi izgledao pravi turski ‘kick ass’ film, evo odgovora (iako ne znam tko bi si, i zašto, uopće postavljao takvo pitanje 🙂 )!

Image
Cuneyt Arkin kao Komesar Murat suprotstavlja se organiziranoj bandi karatista (pod vodstvom majstora borilačkih vještina nadnaravnih moći) koja terorizira grad i okolicu. Uz legendu Cuneyta, u filmu se pojavljuju (koliko mi se čini) i neki od ne-turskih glumaca te (valjda) turska karate-legenda Osman Betin (kako piše na omotu) u ulozi glavnog negativca. No, naravno, Cuneyt je ‘da man’ ovdje gdje opet pokazuje širok raspon atletskog i borilačkog umijeća – ako pod time smatrate ono što slijedi… a slijedi zbilja svašta!

Idemo redom:

U impresivno stupidnim scenama treninga upoznajemo se sa surovošću kung-fu-karate-što-već ‘bad guya’ – svoje karatiste drila bjesomučnim treninzima na otvorenom (svi su naravno u kimonima i imaju crne pojase 🙂 ), na nekima od njih demonstrira razne tehnike borbe kao što su umlaćivanje protivnika zavezanih očiju, bacanje karte (za kartanje) u vrat (?!) i sl. Sve to sa velikim odobravanjem promatraju karatisti uzvikujući u extazi ‘Ja! Ja! Ja!’ (ma što to značilo 🙂 )Image

U svom arsenalu tajnog oružja vođa ima i takva čudesa kao što su pomicanje predmeta snagom uma i mogućnost eksplozije istoga (ne uma nego predmeta) a tajno oružje su mu čudovista (?!) i zombiji (Turci zbilja vole takve mješavine nebuloza) te turske ninje – zakrabuljeni tipovi sa crnim vrećicama na glavi koje neodoljivo podsjećaju na feredže sa otvorima za oči kroz koje praktično jedva da vide jer su rupice taman veličine oka (nije mi jasno kako vide pri brzim pokretima ili ako malo okrenu glavu). Koji, između ostalog, imaju sposobnost pojavljivanja i nestajanja u trenu (teleportacija?) ili se pojavljuju jureći na motorima ili u POV sekvencama a’la ‘Evil Dead’ (!?) a meci im ne mogu ništa (iako, naravno, nemaju pancirke).

ImageImage

Borbe su, najblaže rečeno, ludnica da ne može biti veća! Tučnjave na motorima u punoj brzini, bez motora, u letu, na zemlji, jedan protiv 10, 10 na jednog, Cuneytovi skokovi sa trampolina na trampolin (i tako po 5-6 puta prije zadavanja udarca), ubrzani snimci isprepleteni s usporenim, borbe zakrivljenim turskim sabljama (obavezan rekvizit) pri čemu su zvučni efekti udaraca ‘posuđeni’ iz drugih (vjerojatno HK) filmova i pomno odabrani kako bi pasali pokretima iako povremeno baš i ne pogađaju (posebno urlici – likovi se gledaju zatvornih usta a čuje se ‘Iaiaaaaaiii!!!…’ 🙂 ), soundtrack iz ‘Flasha Gordona’, ‘Enter the Dragon’… Mačevi zvuče kao udarci metalnih šipki, scene u kojima Cuneyt-Murat vozi motor popraćene su zvukom moto-utrka, a policijska sirena je kratki zvučni segment u loopu, loše spojen pa svake tri sekunde ‘krcne’… |o)

Image
Apsolutni vrhunac filma zbog kojeg ga se, ako zbog ničeg drugog, jednostavno mora vidjeti su scene napada oživjelom travom – DA!  OŽIVJELOM TRAVOM! Iz zemlje izranja nekakva puzavica koja se polako omata oko žrtve i… GEEE! Ima li veće ludosti? Ima – jer već slijedeće scene i veliko finale donose nešto još neviđeno – obračun Cuneyta i velikog ‘bad guya’ mora se vidjeti da bi se povjerovalo – nakon što se negativac pretvori u goruću buktinju (pardon, zapaljenu lutku obješenu na veliku pecaljku) nastavlja nasrtati na Cuneyta-Murata koji se brani dugačkim štapom kako se ne bi opekao! Mislim, stvarno…

I onda *puf*! Film jednostavno završava!!!

E zbilja… ‘kick-ass do jaja’ (kako bi to neki rekli 🙂 ) na turski način.

Arminio
Voli sve što vole mladi ... iz 70-ih i 80-ih.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj