‘Delirium’ (1972) | Žuti titl

‘Delirium’ (1972)

Jedna nimfa

Jedna nimfa

Ubojstva iz delirija.

Plešuća bedra u crnoj minici i stari, analogni džuboks – već prvi kadrovi ‘Delirija’ dovoljni su da vas bace u delirij, ako ste retronostalgičar koji voli… pa, minice, ženska bedra i stare džubokse. Dežurni antijunak ovog filma također se raspameti kad vidi bedra, minice (i džuboks), ali umjesto rafiniranog divljenja sa skrivenom erekcijom, on kreće u tipično manijakalnu akciju – djevojku strpa u svoj automobil, nakon prvih pet minuta vožnje joj gurne ruku u međunožje, a potom je zadavi pod malim vodopadom lokalne rijeke. Jer samo tako može izliječiti impotenciju.

Već 1972. godine, Talijani su počeli sa štancanjem svojih eksploatacijskih ‘nastiesa’, a ‘Delirium’, poznat i kao ‘Delirio caldo’, snimio je Renato Polselli, kao priču o liječniku koji pomaže policiji, dok u slobodno vrijeme (navodno) siluje i ubija. Svoje sadističke sklonosti ne može sakriti ni od supruge, koja je – pa naravno – toliko zaljubljena u njega da je spremna na sve, u krevetu i oko njega.

Briljantno snimljen, moćna noćna fotografija, atmosfera, najbolje od giallo ere pomiješano s dodatnom golotinjom i nasiljem, halucinogenim sekvencama ludila i svom onom ljepotom zbog koje volimo euro-ludilo sedamdesetih – naravno, pravo ludilo tek će uslijediti u narednim godinama, ali ovaj start na početku desetljeća svakako je zavrijedio mjesto u vašoj arhivi.

 Tri nimfe


Tri nimfe

Dva nimfana

Dva nimfana

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj