Neaurtorizirano seciranje grozota Eda Geina…
Ezra Cobb, neobičan, pomalo bizaran, a naoko normalan (no vidno blago mentalno retardiran) i susretljiv lik, živi s nepokretnom majkom koju godinama njeguje i hrani, a koja ga ‘podučava’ životu filujući ga, kako to već obično biva u filmovima, izopačenim idejama. No, starost i bolest učine svoje i majka umire. Prolazi godina bez voljene majke, a Ezrina samoća baca ga u duboko ludilo – čini mu se da ga majka doziva pa odluči iskopati je i vratiti kući kako bi mu zauvijek pravila društvo. No, kako je tijelo predugo bilo u grobu, Ezra odluči otkopavati svježe zakopane leševe i koristiti ih za ‘popravak’ dijelova majčinog tijela koje je truljenje uništilo, a postupno ‘konzervirati’ i cijele leševe kako bi pravili društvo njemu i njegovoj mami. Ipak, ni tomu nije dovoljno pa uskoro kreće u potragu za živim djevojkama…
Ed Gein, jedan od najpoznatijih američkih i svjetskih serijskih ubojica/nekrofiličara, tema je nebrojenih dokumentaraca, knjiga i nekoliko igranih filmova – od Hitchcockovog ‘Psiha’ inspiriranog temom, Hooperovog ‘Teksaškog masakra motornom pilom’, također samo varijacijom na temu, do Parellovog ‘In the Light of the Moon’ (poznatijeg pod jednostavnim naslovom ‘Ed Gein’) – za sada najbližeg istinitim događajima, ‘Deranged’ je negdje u sredini cijelog ‘ciklusa Ed Gein filmova’ ali definitivno najbliže realnom prikazu užasa unatoč izmjenjenim imenima likova, mjestima događaja i motivima koje su pravog Eda navele na grozote. Iako je scenario nastao po novinskim člancima i policijskim izvješćima, cjelina ne prati dosljedno događanja, ali pojedini detalji su prilično vjerno preneseni.
Snimljen u eksperimentalnoj formi rekonstrukcije sa naratorom koji se povremeno nalazi uz samog Ezru u sceni koju gledamo (šeće u kadar i izlazi iz njega prateći i pojašnjavajući zbivanja) film ne prepušta ništa mašti već prikazuje sve slobodno i detaljno kako i priliči rekonstrukciji.
Unatoč ponešto crnog humora i povremeno preteatralne glume, jezovitost i odvratnost Savinijevih hiperrealističnih ljudskih ostataka i leševa u raznim fazama dekompozicije mogu vrlo lako sjesti na želudac (to mu je prvi film na kojem je radio FX – i to kao asistent, pa je razumljivo da se svojski potrudio) – a da ne govorim o scenama ‘obrade’ navedenog koje znaju biti stvarno vrlo gnjusne.
Neviđeno je efektna gotovo minimalna upotreba glazbe koja se uglavnom sastoji od teške i neugodne orguljaške teme idealne za mise zadušnice a koja kontrira grotesknoj stravi na ekranu, bizarno uglazbljenih šumova i zvukova grmljavine te, u nekim scenama, zamjena kulisa potpunim mrakom (poput prizora tijela majke u otvorenom lijesu na odru sa svijećama usred mračnog ništavila) što djeluje potpuno nadrealno – uz priličnu fizičku sličnost između Eda Geina i Robertsa Blossoma koji utjelovljuje Ezru/Eda ‘tvrdo’ i vrlo sirovo, koristeći facijalne ekspresije i zlokobne oči te, posebno u ključnim scenama užasa, njegova smirenost, blaženi a ponekad zadovoljni i veseli izraz lica savršeno pojačavaju odvratnost događanja na ekranu i postižu mučan efekt.
Iako u prvoj polovici film malo pati od razvučenosti gdje se, u letargičnom nizu prizora, pojedine scene šokantno izdvajaju, pravi horror i konstantnu nelagodu donosi druga polovica i susret sa kućom užasa koji donosi neke vrlo neugodne, groteskne i, iz pamćenja teško izbrisive prizore pojačane spomenutim orguljaškim scoreom, usporenim snimcima, stop-kadrovima, flashbackovima majčinih prijetećih propovijedi i finalom sa Ezrinim pjevušenjem kao grozomornom glazbenom podlogom.
Jedino potpuno uncut (iako nespretno ubačena i preuzeta sa nekog starog VHS izdanja, vraćena je čak i famozna scena koju ne bih detaljno opisivao već samo spomenuo da se u njoj radi o glavi, pili i žličici a nema je u cijelosti ni u jednoj drugoj legalno izdanoj verziji filma) i relativno jeftino DVD izdanje dolazi iz Njemačke, sa preko 80 minuta dodatnog materijala – od 16mm snimaka sa snimanja podebljanih komentarima producenta, jednog od redatelja i FX majstora Toma Savinija koji komentira 16mm snimke sa seta uz zanimljive anegdote i opise nevjerojatno jednostavne izrade prokleto efektnih leševa, do obilaska groblja po kojem je Gein ‘operirao’ i ostataka spaljene Geinove farme uz vrlo eksplicitne opise užasa koje nam prenosi producent filma te 20-minutnog dokumentarca o samom Edu Geinu, snimljenog 1981 još za Edovog života (i na žalost, zbog starosti, dosta loše video i audio kvalitete) – šokantnog doživljaja kojeg preporučujem samo onima sa najjačim želucem i jakim živcima jer svjedočit ćete pravim razmjerima stvarnog užasa farme u Wisconsinu sa svim nevjerojatnim i groznim detaljima ‘u slici i riječi’.
Iako je, po meni, još uvijek najbolji i stvarnim događajima najbliži ‘Ed Gein’ film ‘In the Light of the Moon’, ‘Deranged’ je definitivno najdosljedniji u eksplicitnom prikazu grozota kakve je i prakticirao Ed i vjerojatno jedan od najbizarnije koncipiranih horrora 70-ih.
