Prvi film malo poznatog Dantea Tomasellia, ozbiljan je kandidat za titulu ‘ultimate movie’ kakvom ‘časte’ Argentov ‘Inferno’ i Fulcijev ‘Beyond’ (iako, po definiciji, ‘Inferno’ a posebno ‘Beyond’ ja baš ne bih svrstao u tu kategoriju). Bizaran je to horror relativno jasne fabule koja povremeno naginje u nadrealizam uz miješanje sna i jave, proslošti i sadašnjosti, nelinearne i linearne naracije nakon kojega gotovo da nemate pojma što vas je snašlo, ali znate da nije bilo ugodno…
U središtu je mladi 16-godišnjak Bobby, introvertan i čudan mladić koji je poslije smrti majke kojoj je prisustvao kao petogodišnjak, smješten u katolički internat. Jednom prilikom, dok se zabavljao daljinskim upravljanjem modelom aviona, gubi kontrolu nad avionom (očigledno vođen nekom silom) i izazove bizarnu nesreću u kojoj pogiba jedna od časnih sestara. No, to je samo početak niza još bizarnijih i šokantnijih događaja – Bobbyu se svuda počinje priviđati mrtva časna sestra, misterioze rupe u zemlji iz kojih se čuju užasni krici a slijede i nove šokantne smrti. Paralelno, Bobbyeva baka shvaća da nešto nije u redu, posebno kad i sama počinje doživljavati nadrealne situacije te pokuša izvući Bobbya iz internata no on jednostavno netragom nestaje u nizu još bizarnijih i zastrašujućih prizora…
Film definitivno ima potencijala iako je krcat amaterizmom. Odličan je potez izbor potpuno nepoznate glumačke postava (gotovo ‘običnih’ ljudi) pa je stoga gluma povremeno zaista loša. No, Danny Lopes koji glumi Bobbya je podnošljiv, a i Irma St. Paule kao baka – i to uglavnom zbog bizarnog izgleda i teatralne glume koja pristaje svakoj sceni u kojoj se pojavljuje. Ali, atmosfera je tako ‘gusta’ da se može ‘nožem rezati’! Zaista, film je fantastično vođen
i prepun nevjerojatno čudnih i zastrašujucih scena koje liče na mješavinu Lyncha i Argenta. Glazbu potpisuje drugi Tomaselli (sve ostaje u obitelji :)) i fenomenalno se uklapa (hipnotički tonovi prožeti jekom i kricima…).
Nekoliko scena ‘izbacit’ će vas sa stolca – posebno demonska časna sestra (čija maska je jedna od apsolutno najjezovitijih koje sam ikad vidio u nekom horroru – i ne, nije ni na jednoj od slika uz tekst) te prilično gadna scena sa škarama…
Na DVD-u se kao dodatak nalazi i insert iz Tomasellijevog originalnog kratkog filma istog naziva po kojem je i napravio ovu dugometražnu verziju. Isječak je priča za sebe a sadrži neke od kadrova koji su još jezovitiji od samog dugometražnog uratka! Šteta sto nije izdan cijeli kratki film… to bi vrijedilo vidjeti.
Drugi Tomasellijev horror, jednostavnog naziva ‘Horror’, još je zakučastiji i čudniji pa je očigledno da Dante naginje takvom tipu fima, a to mu jako dobro leži. Jer ‘Desecration’ je majstorska ‘igra’ horror atmosferom kakva se rijetko viđa i stvarno ‘prvo pa muško’ unatoč klasičnim ‘dječijim bolestima’ od kojih pati.
Na kraju bih se usudio parafraziti Stephena Kinga i njegove riječi originalno upućene Cliveu Barkeru: ‘Vidio sam budućnost horrora. Zove se Dante Tomaselli’.
Preporučujem!
