Šteta.
Stvarno šteta.
Svojevrsan ‘kult klasik drive-in repertoara’ iz 1973., film o kojem kruže mitovi i legende o prekontroverznim scenama koje su izbačene iz svih kopija (šteta ako je istina – jer u ovom što je ostalo nema ni ‘K’ od kontroverze, čak ni za vrijeme kad je snimljen), svojevremeno na famoznoj listi UK ‘Video Nasty’ naslova (volio bih da mi netko od dežurnih dušebrižnika UK cenzure pojasni zašto?!?!), film koji je navodno završio kao ‘public domain’ pa je izdan u desetcima DVD izdanja od kojih ne znaš koje je lošije od kojeg po kvaliteti slike i zvuka (uglavnom VHS 4:3 transferi, a po svemu se čini da je 4:3 i originalni format slike), a navodno je i sam filmski negativ toliko loš da se film ponegdje prikazivao u crno-bijeloj tehnici, očajno je amatersko djelce u svakom pogledu. Film je to sa puno potencijalna i odličnom idejom o izoliranoj umobolnici u kojoj famozni doktor Stephens liječi svoje pacijente eksperimentalnom metodom koja izazove nesretan slučaj u kojem doktor strada pa bolnicu preuzima njegova pomoćnica, doktorica Masters. U cijelu priču ulazi i mlada medicinska sestra Charlotte koju je prije nesretne smrti zaposlio dr. Stephens i koja se već po dolasku susreće sa prilično bizarnom paletom likova i još bizarnijih situacija koje polako počinju biti opasne po život…
Film traje samo 89 minuta koje se čine kao vječnost jer se praktično prvih sat vremena ne događa ama baš ništa! Sve što gledamo je bizarno ponašanje pojednih štićenika sanatorija koje bi na trenutke trebalo biti uznemirujuće i postupno kulminirati u horror, ali sve kvari nedostatak talenta redatelja S.F. Brownrigga koji nije u stanju izvesti ništa što bi podiglo tenziju. Čak ni sasvim solidna gluma većine aktera (gotovo svi stvarno odlično glume mentalne bolesnike) ne može spasiti stvar. Jer kamera je nezanimljivo prestatična, glazbe ima malo, a i kad je ima, na krivom je mjestu, očajno je neinteresantna i potpuno izvan konteksta radnje koju gledamo, zvuk je sniman na setu i grozno mixan (ako uopće i je) jer kvaliteta varira ovisno o blizini glumaca mikrofonu…
Sa malo novaca i puno talenta mogu se napraviti čuda pa ovdje nema opravdanja jer cjelina izgleda totalno amaterski (kruže priče da je budžet bio ravno 0$ no i sa 0$ može se svašta!) …
Posljednjih pola sata koji sadrže dosta iznenađujuć rasplet i krvavo finale donekle popravlja dojam (pod uvjetom da ostanete budni 😉 ) i izgleda ‘pristojno’ kako i doliči žanru horrora (kad se već taj film tu svrstava).
Šteta. Jer, kažem, ideja je prilično dobra i iz nje se da napraviti sasvim pristojno djelce.
Na žalost, Brownrigg to nije uspio…
