‘Eastern Condors’ (1986) | Žuti titl

‘Eastern Condors’ (1986)


Prva reakcija: WOW!
Druga reakcija: WOW!
Nakon prespavane noći i prisjećanja: WOW! WOW! WOW!
Očigledno, impresioniran sam!

Image

Hongkonška verzija ’12 Žigosanih’ s dodatkom ‘Ramba’, ‘Lovca na jelene’ i još koječega, u režiji legendarnog Sammo Hunga, ostavila me otvorenih usta od čuđenja!
Naime, ovoliko sulude akcije i kaskaderskih ludosti nisam dugo vidio (još od ‘Police Story’ Jackiea Chana i demoliranja shopping centra)…

Priča je banalna – Amerikanci šalju u Vijetnam grupu specijalaca sastavljenu od robijaša Kineza koji slove za najokorjelije borce. Zadatak im je uništiti veliko skladište oružja koje su Ameri ostavili za sobom i koje nikako ne smije pasti u vietkongovske ruke. Ako uspiju, svatko će dobiti 200 000$, slobodu i novi život u USA. Ako ne uspiju – oni su ‘potrošna roba’ pa nikom ništa ako se ne vrate… No, problemi nastaju kad ekipa počinje iskakati iz aviona nad vijetnamskom džunglom – stiže naredba da se akcija obustavlja, no sad povratka nema…

Banalnu priču ‘krpa’ sve samo ne banalna akcija – ne znam tko je luđi: Sammo iza kamere (da, sam je ovo režirao) ili Sammo ispred kamere…

ImageImage

Forsirana i konstantna upotreba slowmotiona uz ludo ‘himnični’ soundtrack podiže adrenalin, skoro sve borbe su putpuno ‘kontatkne’ tj. udarci se stvarno zadaju i ne udara se ‘zrak’ (zahtjevalo je prilično pripreme sa kaskaderima jer stvarno primaju udarce!), gotovo ni jedna scena borbe nije duža od 15-20 sekundi (osim epske završne) i gotovo da nema beskonačnih ‘blokada’ udaraca što je inače odlika HK filmova. Ovdje se blokira jedan ili dva udarca a treći pogađa u glavu i ruši na tlo… brzo i kako i treba biti u stvarnosti (sjetimo se Brucea Leea koji je jedini imao relativno realne prikaze borbi – ovdje je približno isti slučaj)…

ImageImage

Da ne spominjem sulude eksplozije, pucnjavu, vitlanje hladnim oružjem (kako ne ostati bez daha kad Sammo mačetom u slowmotionu ‘oguli’ košulju vijetnamcu s leđa!?!), upotreba palminog lišća kao smrtonosnih projektila (morate vidjeti da bi povjerovali!), opet eksplozije, pa pucnjava… sve uz strahovito gromoglasan zvuk prepunjen basevima od kojeg membrane zvučnika doslovno pucaju!

Jedina zamjerka su povremeno ultra-patetične scene umiranja glavnih likova: suze, naricanje, klasično ‘žrtvovanje’ za druge… ljigavo kad vidimo na što su sve spremni, a onda kad netko pogine raspekmeze se…

U svakom slučaju, nevjerojatna adrenalinska injekcija!

Arminio
Voli sve što vole mladi ... iz 70-ih i 80-ih.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj