David Carradine, Dick Miller i četiri djevojke koje ne znaju glumiti, ali vole pokazivati svoje (velike) sise.
I jedan nacrtani demon. Recept za klasik! Urnebesno blesava seksi-horor-komedija – godina je 1992. i uspjeh ‘Zeke Rogera’ još uvijek je velik pa Fred Olen Ray, jedan od kraljeva B-produkcije osamdesetih i devedesetih, posuđuje recept kombiniranja animiranog i igranog i snima ovo. Čudo. Moronsko. S Chuck Jones monsterom koji se pojavljuje u svega 0.1 posto filma, ali nema veze.
Priča je prekomplicirana da bi se mogla sažeti riječima, ali probat ćemo – četiri cure (od promiskuitetne droce do djevice prikrivena seksipila), koje povezuje obujam poprsja i sklonost da ga obznanjuju pred objektivom kamere, dolaze u posjed drevne pričajuće knjige (Carradine im isporuči na vrata), koja jednu od njih (drocu) pretvori u demona. Ona kreće gristi sve pred sobom.
Kultni trenutak: Dick Miller gleda samog sebe u ‘Bucket Of Blood’ na TV-u i komentira: kako to da ovaj tip nikada nije dobio Oscara? A onda mu koju minutu kasnije odgrizu kitu.