Miike u svijetu fizike i problematičnih tinejdžera – ali…
…ali, ali – ipak je to Miike, a njegovi teen filmovi uvijek su svjetlosnim godinama drugačiji od onih na koje smo navikli šopajući se američkim proizvodima.
'God's Puzzle' propustio sam lani u Cannesu iz vrlo prozaičnog razloga – projekcija je bila u devet ujutro, a ja sam legao spavati (ili bolje reći, kolabirao, hehe) oko sedam pa nije bilo šanse da se ustanem… No eto nas godinu i nešto sitno dana kasnije, kada 'God's Puzzle' kruži internetom.
Za početak, da citiram našeg prijatelja Toma mesa: 'To wish for Miike to go back to cranking out Dead or Alives and Auditions on a bi-monthly basis is like wishing for tomatoes to still taste the way they did before your country joined the European Union – that era, I'm afraid, has passed.' No kao i Mes u nastavku svog sjajnog teksta na Midnighteye.com, smatram da ovo, iako se na prvi pogled čini posve drugačijim od očekivanja nostalgičara, jest u neku ruku 'tipični Miike', ali i još tipičniji Masa Nakamura, scenarist koji je adaptirao roman, a osim 'God's Puzzle' potpisao scenarije za neke od najboljih Miikeovih filmova ikada.
Fizika, kvantna teorija, Higgsov bozon i tinejdžerske ljubavi u jednom paketu? Čudan je ovo film, ali i dobar, dosta dobar, koliko i naporan i zbunjujuć. Onako kako je 'Izo' propitkivao metafizičke i egzistencijalističke probleme katanom i goreom, tako ovaj koristi visokobudžetni teen format, pomaknut klasičnim Miikeovim intervencijama, ne bi li ispričao priču o kreiranju svemira u školskom laboratoriju i kraju svijeta uzrokovan znanošću koja je izmakla kontroli. Ali i smislu života i položaju čovjeka u svemiru.
Ambiciozno ispod kore, zabavno na površini, a čak i pomalo edukativno.
