Jedan od prvih i jedan od najbezveznijih…
DVD ovitak
Jedan od začetnika Bruceploitationa, ovaj klasik po naslovu, špici i songu koji je pokriva (detalji kasnije u tekstu), na žalost ne donosi ništa od poslovične ludosti koju ovaj podžanr hongkonške borilačke eksploatacije lika i djela Malog Zmaja inače isporučuje šakom i kapom (pardon: nogom)…
A film je zapravo film u filmu koji na kraju završava kao jedan film! Zbrčkano… Ali prvo da prepričam o čemu se radi: mladić koji neobično sliči Bruce Leeu (Ho Chung Tao – poznatiji kao Bruce Li) u parkiću pred djevojkom trenira (nešto nalik na) kung fu poteze. Odjednom se pojavljuje grupica huligana i napada ga. Borbu prekidaju dva lika i uskoro saznajemo da to zapravo i nije napad već način na koji producent Mr. Chow (Raymond? 
) provodi audiciju tražeći pokojnom Leeu dovoljno sličnog i dovoljno “kungfuičnog” glumca koji će dovršiti Leeov zadnji film (naravno, legendarni “Game of Death” iako to uporno izbjegavaju komentirati). Zbilja interesantnan način izbora glumaca – jer pitam se, što ako sličite na Leea, a s kung fuom imate veze k’o žirafa i štrajk? Ni krivi ni dužni popili bi batine od kaskadera u parkiću i još ostali bez uloge… No, naš junak obranio je svoju curu i sebe i postao prvi izbor. Pa producent i agent odvode ga na privatnu projekciju da pogleda do sada snimljeni materijal kako bi se pripremio za ulogu… I onda i mi gledamo taj snimljeni materijal koji je zapravo ostatak filma – i to gotovi, cjeloviti film! (?!) Mislim, ne očekujte na kraju epilog ili nešto slično – toga nema! Čitav film u filmu zapravo je cijeli film! Dovršen! Kompletno! I cijela poanta na kojoj počiva premisa upravo nestaje kako minute odmiču jer završetak tog nedovršenog filma završetak je i filma o tom nedovršenom filmu kojem zbilja ništa ne fali (izuzev bilo kakve kvalitete)! I skroz je nejasno što to taj unajmljeni mladac na koncu konca uopće treba dosnimiti! Nejasno? Nema veze… ionako je bezveze.
Ovako se to radi…
“Let’s watch!”
Loš na baš loš način, naivan onako kako to ne valja biti, jadno odglumljen čak i za Bruceploitation, borilački traljavo i nezainteresirano koreografiran bez ikakvog opipljivog ludila kakvo karakterizira Bruceploitation… Sve je to nula bodova izuzev očajnih kulisa i bizarnih protivnika u finalu filma – ‘ajde, tu sam se bar osjećao bolje jer samo finale s Lijem u žutom trikou i (besmisleni, a neki od njih i lagano suludi) obračuni u tornju smrti (pagodi koja bar izvana liči na originalnu Leejevu zamisao) u kojoj se katovi razlikuju samo po tapeti nalijepljenoj da glumi pogled s različite visine i ponekom drugačije ofarbanom zidu, e to već vuče na ono što Bruceploitation obično nudi i zašto ga tako volimo.
Toranj smrti
Indijski rasturač
No ono što me držalo dalje od gumbića “stop” na daljinskom je glazba – i to uvodni song i sve derivacija istoga koje se vrte tokom akcijade i neakcijade – a song koji izvodi Candy (Muško? Žensko? Pojma nemam) je toliko nebulozan da se lijepi za uši i urezuje u pamćenje! “…HE USES EVERY HUMAN CAPABILITY, WITH A FINGERTIP SENSITIVITY, HIS KUNG FU COURAGE SET IN MOTION, IT IS A MASSIVE DYNAMIC EXPLOSION… THAT KING HAS NOW REVEALED, HE’S A REAL MAN OF STEEL… HE’S THE KING OF KUNG FU!” (cijeli tekst ovdje)
FUCK YEAH! Besmrtno!
Još jedan Kareem Abdul Jabbar Bruceploitationa
“King of Kung Fu!”
Pa, na temu pokojne legende i njegovog nikad dovršenog “Game of Death”, preporučujem radije pogledati “Game of Death 2″ ili (također loš – ali i gledljiviji) “Enter The Game Of Death”. A za one koji vole amerikanski pokušaj, Clouseov “Game of Death” je obavezno štivo – jer može li bolje od papirnatog Bruce Leea i kartonskih maski na glumcima?
