Nacisti, incest i tripovi na milaneze.
Odmah nakon gledanja uvodne scene i LSD špice jasno je da je ovo još jedan izdanak acid generacije, triler koji je jednom nogom giallo, a drugom klasična eksploatacija.
Zapravo, svašta su ovdje nadrobili – priča o obitelji psihopata koji ubijaju svoje posjetitelje preraste u home invasion u kojem manijak maltretira manijake, a zatim skrene u priču o zamjeni identiteta, plastičnoj operaciji, patricidu, incestu… Sve to s klasičnim talijanskim kinky bojama, preglumljavanjem i pokojom urnebesnom dekapitacijom.
Žena u naci uniformi na kaveru i plakatima totalna je navlakuša koja nema veze ni sa čime (osim možda s jednim flashbackom iz plinske komore), a sama priča govori o obitelji koja u dvorištu svoje švicarske vile zakapa leš pred očima odbjeglog zatvorenika. On ucjenjuje ludu obitelj, a zatim sve skreće u kvazi-giallo pravcu, s alternativnim sjećanjima, ubojstvima i sličnim veseljem za djecu, mladež i odrasle.
