Film koji bi htio biti puno više nego što može.
'Ink' je jedan od onih niskobudžetnih indie filmova koji stvarno tako i izgledaju – dramske scene mogle bi biti i bolje režirane (čitaj: davež), baš kao i akcijske (čitaj: epilepsija); gluma nije uvijek na visini (čitaj: užasna je), a tu je i neizbježni ne-baš-oduševljavajući zvuk (čitaj: neugodno neprirodan), kao i pretjerano 'prekenjavanje' s filtriranjem slike, kako bi se prikrila digitalka. Odmah u startu smrdio je na jedan od onih koji imaju kompleks manje vrijednosti pa nedostatak love pokušavaju nadoknaditi silovanjem imitacije tzv. A-lige, s kontraefektom.
Ako mu već tehničke strane nisu oduševljavajuće, onda tajna njegovog uspjeha kod jednog dijela kritike mora ležati u ideji i scenariju, zar ne? Na kraju krajeva, uspoređivali su ga s 'Brazil', 'Donnie Darko', 'The Matrix', 'Dark City' i 'Pan's Labyrinth' – a to nisu male riječi! Nažalost, ipak jesu pretjerivanja…
'Ink' idejno jest jedan od zanimljivijih novih SF-trilera za djecu (nije da je konkurencija ogromna…), u kojem se kombinira sve u rasponu od deltorovske dječje mašte, kung fu akcije, superheroja, SF fantazije i društvenog komentara. Nažalost, finalno djelo je poprilično zbrčkano pa čak i ako vam ne smetaju jadnjikava gluma i 'napadna' fotografija, još uvijek će vas jako smetati pomalo šizofrena količina ideja, ne baš maestralno pospajanih u jednu cjelinu.
Cjelinu koja, najkraće rečeno, govori o dvije zaraćene sile (dobre i zle), koje se u našim snovima bore za naše duše, baš kao što se dobre i loše strane filma bore za našu naklonost ili mržnju. Možda netko snimi gledljiviji remake? Ili barem crtić?
