Home Arhiva f-g-h-i-j ‘Invasion’ (2005)

‘Invasion’ (2005)

‘Invasion’ (2005)
1
0

Koliko ima dugometražnih filmova snimljenih u jednom kadru?

DVD ovitak

DVD ovitak

Mislim, pravih filmova a ne kojekakvih kućnih uradaka? Hm… Ja znam samo za dva – famozno remek djelo “Ruska arka” i čileanska “homemade” komedija “Subota u jednom kadru” (čiji DVD mi čuči na polici već godinu dana, al’ nikako da se natjeram…). A ovaj? Kiti se etiketom dugometražnog horrora snimljenog u jednom kadru… Horror? Pa recimo da. Jedan kadar? Pa recimo baš i ne… Jer uvod i kraj posebni su kadrovi a i sam film završava sa nekakvim bizarnim pretapanjima scena i ubrzanom snimkom unazad tako da, ako se mene pita, ovo je dugi horror u tri-četiri kadra 🙂 No ‘ajde da ne cjepidlačim – šezdeset dvije-tri glavne minute čisti su neprekinuti kadar u kojem gledamo snimku nastalu nadzornom kamerom smještenom u policijskom autu (naravno, snimku je pronašla ekipa NSA i CDC i sve je to istina i bla bla bla al’ zanemarimo sad te klišee 🙂 ) koji je na zadatku istraživanja čudnog događaja izazvanog padom meteora. Rutinska patrola pretvara se u, a što drugo nego borbu na život i smrt u srazu sa vanzemaljcima koji dolaze “jašući” na kiši meteora i preuzimaju kontrolu nad lokalnim stanovnicima…

Zanimljiv eksperiment koji na žalost ne iskorištava potencijal svoje glavne karakteristike – jednog kadra – već se bazira na zvuku pa sve praktično izgleda kao solidna radio drama i moglo bi bez problema (uz malu doradu) funkcionirati i potpuno bez slike. Jer slika je ovdje sporedna stvar i samo upotpunjuje radnju koja se oslanja na zvuk – komunikaciju putem radija i šumove iz mračnog šipražja. Nema tu savršenog sklada slike i zvuka i pričanja priče neprekinutim kadrom kako to maestralno radi “Ruska arka”… Al’ dobro – može i ovako.

To uglavnom izgleda ovako...

To uglavnom izgleda ovako…
A ponekad ovako...

A ponekad ovako…

 

Solidno i za jedno gledanje/ slušanje sasvim OK, a na trenutke i prilično jezovito iako šlampavo i skoro pa amaterski odglumljeno uz ojadan djetinjasti CGI (eksplozije meteora će vam danas svaki CGI-amater napraviti bolje – a i 2005 postojali su After Effectsi ako ništa drugo) i čudne probleme sa kvalitetom zvuka (možda je do authoringa DVD-a? Sumnjam, ali tko zna…) te nepotrebno rastezanje minutaže 15-minutnom (!) odjavnom špicom koja bar ispod sebe ima vrlo dobru glazbu.

A najzanimljivije je ovako...

A najzanimljivije je ovako…
I ovako...

I ovako…

 

Ma ima redatelj Albert Pyun i gorih mrlja u karijeri. Ovo mu je čak solidan eksperiment.

Image

(1)

Arminio Voli sve što vole mladi ... iz 70-ih i 80-ih.

LEAVE YOUR COMMENT